Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
29.09.2026
Misija franjevaca tijekom protekloga stoljeća ostala je ista: živjeti Evanđelje i svjedočiti da je poslanje veće od svakoga pojedinca te da istina ostaje temelj svega.
Svečanom svetom misom zahvalnicom u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Chicagu u četvrtak, 24. rujna 2026., proslavljena je 100. obljetnica Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji u Sjevernoj Americi. Misnim slavljem predsjedao je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Jozo Grbeš, u zajedništvu s kustodom Hrvatske franjevačke kustodije fra Nikolom Pašalićem, kustodijskim vikarom fra Mirom Grubišićem i ostalom prisutnom braćom franjevcima, koji su ovom prigodom Bogu zahvalili za stoljeće franjevačkog djelovanja u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.
Prije početka svete mise okupljene je pozdravio župnik fra Antonio Musa, koji je potom pozvao provincijala fra Jozu da otkrije i blagoslovi spomen-ploču postavljenu u crkvi sv. Jeronima u povodu ove velike obljetnice. Na ploči stoji zapisano: „U zahvalno sjećanje na naše hrvatske franjevce i njihovo služenje Hrvatskoj župi sv. Jeronima.“
Upravo je crkva sv. Jeronima svojevrsna hrvatska franjevačka Porcijunkula u Sjevernoj Americi, mjesto najstarije aktivne prisutnosti hrvatskih franjevaca na ovom kontinentu i jedan od najprepoznatljivijih simbola njihova stoljetnog služenja hrvatskom iseljeništvu.
U propovijedi se fra Jozo osvrnuo na putovanje koje traje dulje od jednoga stoljeća. Prvi hrvatski franjevci stigli su u Sjedinjene Američke Države već početkom 20. stoljeća. Jedno su vrijeme djelovali u zajedništvu sa slovačkom i slovenskom braćom, a od 1926. godine samostalno djeluju kao Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji, koja od 1931. godine formalno-pravno i životno pripada Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM. Govoreći o proteklome stoljeću, provincijal je istaknuo duboku povezanost domovine i iseljeništva te žrtvu brojnih fratara koji su duh sv. Franje utjelovili u hrvatski sjevernoamerički kontekst. Povijest franjevačke prisutnosti na ovom kontinentu bila je neraskidivo povezana s poviješću hrvatskoga naroda, njegovim ratovima, režimima, patnjama, odlascima, neizvjesnostima i nadama.
„Kada se u domovini nije smjelo govoriti nego šaptati, našoj braći riječ je bila misija: govorna, tiskana, duhovna, slobodna. Kada se u domovini sloboda samo sanjala, mi smo se zbog slobode i za slobodu zauzimali“, istaknuo je fra Jozo. Polazeći od biblijskih čitanja, podsjetio je kako stogodišnja povijest Kustodije nije samo povijest ustanova, župa i događaja, nego prije svega povijest ljudskih života darovanih za ono što ostaje. Osvrnuvši se na riječi Propovjednika, istaknuo je prolaznost svega ljudskoga, ali i poziv da se upravo u toj prolaznosti sačuva ono bitno. Generacije hrvatskih franjevaca na ovom kontinentu darivale su svoje živote kako bi čovjeka čuvale od praznine i uvijek ga iznova vraćale Gospodinu.
„Stotinu godina može izgledati kao kap u moru, ali isto tako može biti kao more bezbrojnih kapi koje čine divan život“, naglasio je provincijal.
Govoreći o riječima psalma: „Nauči nas dane naše brojiti da steknemo mudro srce“, fra Jozo je podsjetio da čovjek svoje dane neumitno troši te da ih se isplati trošiti na ono što traje i što ima vječnu vrijednost. Upravo su, kazao je, hrvatski franjevci svoje živote trošili nastojeći sačuvati i prenositi vrijednosti koje su obilježile život hrvatskih zajednica u iseljeništvu: vjeru, istinu, slobodu, pripadnost, hrvatski identitet, ljubav i nadu u vječnost.
Treći naglasak propovijedi bio je poziv na vjernost istini i Evanđelju. Misija hrvatskih franjevaca tijekom protekloga stoljeća ostala je ista: živjeti Evanđelje i svjedočiti da je poslanje veće od svakoga pojedinca te da istina ostaje temelj svega što traje. U tom se kontekstu fra Jozo prisjetio i bl. Alojzija Stepinca, čija su riječ, život i primjer bili snažno nadahnuće hrvatskim zajednicama diljem Sjeverne Amerike, osobito njegova pouzdanja izražena riječima: „U Tebe se, Gospodine, uzdam u sadašnjosti i budućnosti.“
Na završetku propovijedi provincijal je posebno naglasio vrijednost života koji se daruje drugima. „Svaki život koji nadahnjuje druge da budu bolji jest dobar život“, poručio je, podsjetivši da je svaka franjevačka misija u konačnici usmjerena prema čovjeku, čovjeku stvorenom na sliku Božju. „Naš poziv nije samo doći u nebo, nego nebo donijeti ovdje“, zaključio je fra Jozo, poželjevši da stogodišnjica bude novi poticaj za otkrivanje onoga što je bitno, vječno i dobro.
Na koncu svete mise prisutnima se obratio kustod fra Nikola Pašalić, istaknuvši djelovanje braće na mnogim područjima pastoralnoga života te njihovu trajnu misiju očuvanja vjere, jezika, kulture i duha hrvatskoga naroda u iseljeništvu. Posebno je naglasio kako ovo slavlje nije završetak jednoga puta, nego početak novoga poglavlja u životu Kustodije. Na samom kraju pročitana je i čestitka generalnog ministra Reda manje braće fra Massima Fusarellija, a nakon završnog blagoslova uslijedilo je zajedničko fotografiranje. Za vrijeme misnoga slavlja pjevali su udruženi zborovi hrvatskih župa iz Chicaga, čitanja su navijestila braća franjevci, dok su darove prinijele sestre franjevke koje s hrvatskim franjevcima u Chicagu već gotovo šezdeset godina dijele radosno breme služenja hrvatskoj katoličkoj zajednici.
Nakon svete mise uslijedila je svečana slavljenička večera u župnoj dvorani sv. Jeronima. Tijekom večere okupljenima su se obratili i predstavnici Republike Hrvatske: generalna konzulica Republike Hrvatske u Chicagu Sanja Laković te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas, koji je ovom prigodom stigao iz Domovine. Oboje su istaknuli predani rad hrvatskih franjevaca, njihov veliki doprinos očuvanju vjere i identiteta hrvatskoga naroda u iseljeništvu, ali i njihovu trajnu povezanost s domovinom i zauzetost za hrvatski narod, osobito u njegovim najtežim povijesnim trenutcima. Slavlje je potom, u zajedništvu stotina okupljenih vjernika i prijatelja hrvatskih franjevaca, nastavljeno uz pjesmu, druženje te zvuke i mirise domovine.
(fra Gabriel Škibola / franjevci.info)