Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
28.11.2012
S. Lukrecija se nije bojala ni žrtve, ni daljine, niti ekvadorskih i burundskih planina, jer je znala da je Zaručnik s njom, rekao je don Ivan Štironja.
Misnim slavljem u samostanskoj crkvi sestara Službenica Milosrđa u Splitu obilježena je prva godišnjica smrti s. Lukrecije Mamić, dugogodišnje misionarke, najprije u Ekvadoru (1984.-1999.) a potom u Burundiju (2002.-2011.), gdje je ubijena 27. studenoga u sestarskoj kući u mjestu Kiremba, biskupija Ngozi.
Na poziv sestara Službenica Milosrđa, Misu je predvodio don Ivan Štironja, nacionalni ravnatelj papinskih misijskih djela Bosne i Hercegovine uz koncelebraciju don Luke Mamića, rođenoga brata s. Lukrecije te don Daria Čorića, dijecezanskog ravnatelja PMD Splitsko-makarske nadbiskupije.
Misnom je slavlju prethodilo Euharistijsko klanjanje te potom desetminutni film o životu i djelovanju s. Lukrecije u Ekvadoru i u Burundiju. Don Ivan je na početku svete Mise naglasio da se u središtu slavlja nalazi Isus s kojim se nalazi i s. Lukrecija te sve prisutne pozvao na molitvu, zahvalu i na slavlje u kojemu nam Krist nudi svoje Tijelo i svoju Riječ kao okrjepu, snagu i utjehu.
Svoju propovijed, don Ivan je temeljio na evanđeoskom tekstu iz Ivanova evanđelja o umnažanju kruha (Iv 6,1-15). Naglasio je da se uz Isusa nalaze tri vjernika: Filip, Andrija i bezimeni dječak. Da bi nahranio mnoštvo hodočasnika, Isus traži suradnju svojih apostola. Dok Filip misli da je to nemoguće, Andrija dovodi dječaka koji ima pet kruhova i dvije ribice. Dječak sve što ima stavlja na raspolaganje Isusu.
I mi smo poput ove trojice vjernika oko Isusa, naglasio je don Ivan. Jedni mislimo da su misije i ovdje te ne treba dalje ići, drugi pronalazimo neko rješenje za te nepoznate krajeve, dok treći sve svoje stavljaju na raspolaganje Isusu koji žele da se evanđelje širi do nakraj zemlje. Upravo je to učinila s. Lukrecija. Nije se bojala dati sve, i volju, i vrijeme, i sav svoj život. Nije se bojala ni žrtve, ni daljine, niti ekvadorskih i burundskih planina, jer je znala da je Zaručnik s njom, naglasio je don Ivan.
Potom je pozvao sve prisutne časne sestre i vjernike, koji su pjesmom i molitvom ispunili samostansku crkvu, da svi zajedno stave na raspolaganje sve svoje kruščiće: oči, uši, usta, ruke i noge, kao i dvije ribice: svoju pamet i srce.
Na kraju Mise don Ivan je pozvao sestre Službenice Milosrđa da njihova crkva, koja je prošle godina primila beživotno tijelo s. Lukrecije, ne bude samo mjesto molitve i sjećanja godišnjice njezine smrti nego i mjesto obilježavanja Dana svjedoke vjere koji se obilježava svake godine 24. ožujka.
Lik i djelo s. Lukrecije Mamić poziva i obvezuje da ne zaboravimo svoje misionare i misionarke, da ih pratimo duhovnom i materijalnom potporom, te da svojim radosnim svjedočenjem ljubavi Božje u svijetu, i sami izvršimo svoju kršćansku dužnost u širenju Radosne vijesti spasenja. (kta/missio.ba)