Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
20.03.2024
Liječnice su ponudile različite usluge i preglede: stomatološki, laboratorijski, pregled očiju i određivanja dioptrije i drugo što je bilo potrebno.
U misiji u Rwentobu u Ugandi gdje djeluju Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije tri mlade liječnice iz Slovenije ovih dana pomagale su svojim medicinskim uslugama ljudima u tom mjestu i obližnjoj siromašnoj filijali. U svom izvješću, s. Kata Karadža piše:
„Već je uobičajeno da liječnici iz Slovenije dolaze kroz cijelu godinu na tromjesečnu ispomoć u jednu bolnicu koja je sat i pol vožnje udaljena od našeg mjesta. Budući da su liječnice čule za nas, a posebno za s. Uršu Marinčič, ponudile su pomoć ljudima u našoj blizini. Organizirale smo dva dana boravka među narodom u jednoj jako siromašnoj filijali naše župe, a treći dan u našoj misiji u Rwentobu. Kako ljudi nemaju mogućnost liječenja došlo je cijelo selo i okolica. Uz liječnice asistirale smo i mi sestre. Ljudi je bilo jako puno, svi su željeli doći na red. Dali smo sve od sebe kako bi ih primili što više međutim broj se uvijek sve više i više povećavao. Provodili smo po cijele dane s jednom kratkom pauzom. Radilo se nesebično i neumorno.
Liječnice su ponudile različite usluge kao što su stomatološki i laboratorijski pregled, pregled očiju i određivanja dioptrije i drugo što je bilo potrebno. Jako dobro su se pripremile i donijele pune torbe lijekova i drugih materijala, tako da za njih nije bilo iznenađenja. U tri dana pregledale su preko 200 pacijenata.
Ono što je možda bilo najzanimljivije jest vađenje zubi. Mlada zubarica nije imala vremena predahnuti i vrlo profesionalno je sve odrađivala. Ljudi su bili strpljivi i hrabro su sve podnosili, jer im je teško doći do zubara koji je udaljen 26 kilometara, a za vađenje jednog zuba treba platiti iznos u visini plaće od četiri do šest radnih dana prosječnog radnika. Određivanje dioptrije također je bilo zanimljivo. Mnogi nisu nikad bili u mogućnost imati takav pregled. Koje li sreće kada dobiju naočale i shvate da puno bolje vide!
Liječnice su tri dana provele neumorno radeći i pomažući ljudima. Iako su bile preumorne osjetila se uzajamna radost. Zadovoljne i sretne otišle su u svoje mjesto i bolnicu u kojoj djeluju. Ljudi su nam dolazili i narednih dana i pitali kada će opet doći.
Zahvalne smo dragom Bogu na ovim mladim liječnicama koje su pomogle ljudima darivajući ne samo lijekove i profesionalnu skrb, nego su uložile svoje vrijeme i same sebe. Kako je to veliko djelo milosrđa u korizmenom vremenu! Vjerujemo da ćemo imati još takvih prigoda, a sve njih neka prati Božji blagoslov u njihovom životu i radu“ zaključila je s. Kata u svom izvješću.
(s. Kata Karadža)