Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
03.05.2020
Misno slavlje predvodio je biskup Ratko Perić uz asistenciju đakona don Ante Jukića i sudjelovanje nekoliko vjernika te izvan građevine više njih.
Na četvrtu vazmenu nedjelju, 3. svibnja 2020. kada se obilježava Svjetski dan molitve za duhovna zvanja i Nedjelja Dobrog Pastira u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve Misno slavlje u prijepodnevnim satima predvodio je biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić uz asistenciju đakona don Ante Jukića i sudjelovanje nekoliko vjernika te izvan građevine više njih.
Biskup Perić je na početku pozdravio sve nazočne i sve TV-gledatelje i slušatelje te rekao da posebno prikazuje Svetu misu Ocu nebeskomu u Duhu Svetomu, za duhovna zvanja, svećenička i redovnička, a ova posljednja, i muška i ženska.
Na početku prigodne homilije biskup Perić je pozvao svećenike i druge biskupe da na Nedjelju Dobrog Pastira postave sebi pitanje je li u njim lik pravoga i dobroga pastira koji je spreman svoj život položiti za stado ili je u njima lik najamnika i provalnika.
U nastavku je istaknuo tri obilježja lažnog pastira za kojeg kaže da je: neprepoznatljiv, kradljivac i razbojnik. S druge strane istaknuo je obilježja istinskog pastira, takav pastir je prepoznatljiv po glasu, uzlazi na vrata i izvodi ovce na ispašu.
„Biskupi i svećenici kao pastiri. Nasljednici apostola u Crkvi jesu biskupi sa svojim pomoćnicima svećenicima. Istinski pastiri ulaze na prava vrata, posluhom i dekretom, pozvanjem i poslanjem. Oni su pozvani izvoditi svoje vjernike na nove pašnjake nauka i nade. Nisu im dosadni svojim govorima i oglasima. Nego im uvijek pokazuju nove izvore bistre vode i zdrave hrane: Biblije i božanske poruke spasenja. Hrani ih tumačenjem Božje riječi, sakramentima ispovijedi, osobito presvete euharistije, kao i uzornim primjerom svoga života“, kazao je biskup Perić.
U zaključku je kazao kako je nevidljivi i nečujni virus kao noćni kradljivac ušao među crkvene pastire da ih potakne na vjeru i nadu; na veće poštovanje Crkve i euharistije; da se po dužnosti više brinu za izgubljene, da ustrajnije traže zalutale, da na vratu nose iscrpljene, da vidaju ranjene. (KVRPP BiH/KT)