Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
29.10.2017
Susret je održan u duhovnom centru „Fra Paškal Buconjić“ u Bijelom Polju pod vodstvom fra Krunoslava Kolarića, a sudjelovalo je 19 sestra.
Od 27. do 29. listopada 2017. godine u duhovnom centru „Fra Paškal Buconjić“ održan je međuprovincijski seminar za Školske sestre franjevke koje obavljaju službu kućne predstojnice.
Na seminar se odazvalo 19 sestra: po šest sestara iz Splitske provincije Presvetog Srca Isusova i Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina te sedam sestara iz Mostarske provincije Svete Obitelji koja je bila domaćin ovogodišnjeg susreta.
Riječ dobrodošlice i pozdrava svim sudionicama uputila je s. Zdenka Kozina, provincijska predstojnica, izrazivši nadu da će seminar biti doprinos njihovoj trajnoj formaciji i pomoć u promicanju zdrave komunikacije i porastu dobrih odnosa u zajednicama koje su im povjerene. Posebnu riječ zahvale uputila je i voditelju fra Krunoslavu Kolariću, članu Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i stručnjaku iz geštalt psihologije. Pozvala je sudionice na aktivno sudjelovanje i razmjenu iskustava koje će im pomoći u osvješćivanju svega pozitivnoga u konkretnim zajednicama kako bi gradeći na novim spoznajama mogle izrastati do ljudske cjelovitosti i kršćanske punine.
U uvodnom predavanju fra Krunoslav je govorio o redovničkoj zajednici kao mjestu ljubavi, suradnje, mjestu ozdravljenja i rasta, mjestu oproštenja... Naše redovničke zajednice su prije svega mjesta susreta, uzajamne povezanosti jer smo svjesno izabrale isto poslanje. Na nama je prestati se pretvarati i skrivati jedna od druge te nema potrebe dokazivati vlastitu vrijednost. Da bismo ovo uspjele trebamo surađivati, međusobno se uvažavati i prihvaćati u različitosti.
Redovničke zajednice su mjesta gdje otkrivamo vlastita ograničenja, strahove i sebičnosti. Stoga je potrebno susresti se s Bogom u molitvi te iskusiti ljubav i prihvaćenost u redovničkoj zajednici. Redovničke zajednice su prije svega mjesta opraštanja. Komunikacija je prije svega dar Božji, no za komunikaciju nije dovoljno samo priopćivati niti davati. Potreban je netko tko će primiti. Komunikacija shvaćena na ovaj način kao davanje i primanje proizlazi iz Božjeg srca i prenosi se na sva stvorenja. Čitava povijest spasenja je jedna komunikacija između Boga i čovjeka. Komunikacija započinje slušanjem. Zato je slušanje vrlo aktivan proces, traži mnogo od nas, premda se danas u svijetu obično misli da radi samo onaj koji govori, a slušač je sasvim neaktivan. Slušati znači zadržati nutarnju šutnju. Šutnja se ne može improvizirati, to je način življenja, način življenja odnosa sa sobom i s drugima. Potrebno je naučiti sve prihvaćati smireno, bez predrasuda i u svemu biti strpljiv. Za svaku komunikaciju unutar naših zajednica jako je bitna autentičnost i međusobno povjerenje. Isus je bio autentičan 'bez maske', bez obzira što će drugi misliti i to je ono što privlači. Jako je važno imati povjerenja u osobu s kojom živimo i s kojom nas dijeli isto životno izabranje i poslanje. Ovo su samo neke od misli koje je sudionicama susreta osvijestio fra Krunoslav.
Vrijeme koje su sestre provele skupa taj vikend bilo je vrijeme promišljanja vlastitog života, promišljanje prijeđenog puta u redovničkoj zajednici te povjerenoj službi kućne predstojnice. Iako su se pokrenule neke slike iz života, rane koje sa sobom nosi zajednički život, situacije koje nisu najsvjetliji primjer vlastitog izabranja sestre vjeruju kako će potaknute riječju Božjom, fra Kruninim poticajima te međusobnom molitvenom blizinom nastaviti povjerenu službu u duhu svetog Franje Asiškog.
Ovaj lijepi bjelopoljski susret završen je radosno zbog iskustva sestrinske blizine te ohrabrenja riječima svetoga Franje “Budi neprijatelj pogreškama, a liječnik onome tko je pogriješio”. (ssf)