Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
24.07.2017
Sprovodni obredi i ukop pok. Stane Kovačević bit će u utorak, 25. srpnja u 13.30 sati na groblju u Šćitarijevu kod Velike Gorice.
Nakon dulje bolesti u 83. godini života, u bolnici u Zagrebu, okrijepljena svetim sakramentima, blago je preminula u Gospodinu, 21. srpnja 2017. uzorna vjernica Stana Kovačević, majka sestre Anele (Jela), članice Družbe Kćeri Božje ljubavi, sada na službi kućne poglavarice u Novom Travniku.
Sprovodni obredi bit će u utorak, 25. srpnja u 13.30 sati na groblju u Šćitarijevu kod Velike Gorice.
Svjetlo dana Stana je ugledala 10. travnja, 1934. u mjestu Balegovac, župa Dubica, Bosanska Posavina. U brojnoj i pobožnoj obitelji Popić oca Pave i majke Kaje odgajana je u vjeri i ljubavi uz četiri brata. Sa suprugom Antom imala je dvije kćeri i tri sina. Kći Jela - s. Anela, članica je Družbe Kćeri Božje ljubavi, sada na službi kućne poglavarice u Novom Travniku.
Sa svojim suprugom podizala je i odgajala svoju djecu s puno ljubavi i u dubokoj vjeri. Cijeloga života s vjerom u Boga hrabro je rješavala mnoge poteškoće i držala obitelj na okupu. Skladno je sa svojim suprugom živjela mirno na selu sve do rata 1992. godine. Ratne nedaće, koje su zahvatile Bosnu, duboko je proživljavala. Nakon pada Posavine prekinuto je njezino mirno i zadovoljno življenje na selu. Poput tolikih obitelji iz Bosne morala je i ona sa svojim mužem ostaviti sve što su stekli, te s krunicom u ruci u koloni prognanih potražiti sklonište kod svoje djece u Hrvatskoj. Jedno vrijeme su živjeli kod sina Pere u Velikoj Gorici, zatim u Oborovu dok se nisu konačno smjestili u Stari Brod kod Siska. Iako se dobro snašla u izbjeglištvu, trajno je u njoj bila čežnja za svojom rodnom grudom koja ju je othranila.
Stana je bila tiha i skromna žena. Uvijek raspoložena i vedra. Ta je vedrina bila odraz njezine plemenite duše. Bila je neobično marljiva, brižna, pravedna i pobožna. Zajednička obiteljska molitva i nedjeljna sveta Misa bila je uvijek u njezinoj kući na prvom mjestu, tako je i izmolila i duhovno zvanje svoje kćeri s. Anele, na koju je posebno bila ponosna.
Od malena je bila privržena Crkvi i to je cijelog svoga života njegovala i na djecu prenosila. Gajila je kršćanske kreposti osobito ljubav prema siromasima. Sa svojih kućnih vrata nije ih vratila, a da im nije udijelila što je imala, ako ništa, a onda lijepu i utješnu riječ. Bila je uzorna majka i voljena u susjedstvu i dalje. Njezina skromnost i pobožnost bila je nadaleko poznata. U svojoj pažljivosti okupljala je rodbinu i prijatelje. Znala je mudro ohrabriti i pametno savjetovati kada je trebalo. Iako je bila teški bolesnik, nije se tužila i svojom bolešću nije druge opterećivala. Kad su je tjelesne snage napuštale, a bolest napredovala podvrgnuta je liječničkim pregledima u bolnici, gdje je pokazala vrhunsku strpljivost prebirući krunicu. Pri punoj svijesti se spremala za konačni susret s Milosrdnim Ocem. Često je ponavljala: „Lijepo je živjeti, ali kako Bog hoće“.
Dana 21. srpnja u noćnim satima u bolnici tiho, kako je i živjela, ugasila se kao dogorjela svijeća. Bogu hvala za takvu smrt, a još više za uzoran kršćanski život. Počivala u miru Božjem! (kta/s.s.)