Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
20.10.2015
Kako nekad tako i danas blagdan Blažene Djevice Marije, Majke Divne sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga svečano slave 20. listopada.
U svojoj čestitki provincijalna glavarica s. Terezija Karača u povodu slavlja dana Provincije koja je povjerena zaštiti Majke Divne piše svojim sestrama:
"Marija, Majka Divna je majka milosti i milosrđa. Ona nam je trajno nadahnuće i trajni poziv da budemo osjetljive na potrebe bližnjih. Po našem Da Bogu – nisu više u prvom planu naši osobni planovi, naši životni projekti. Obnovimo svoje opredjeljenje kako bismo cijelim bićem mogle stajati u Božjem svjetlu i kako bi sam Bog mogao po nama ući u ovaj svijet i preobraziti ga.
Blago onima koji ne gomilaju stvari i ne zatrpavaju srce materijalnim dobrima. Blago onima koji se bogate u Bogu, koji su bogati duhovnim dobrima: čistoćom srca, vjernošću Kristu i milosrđem za svoje bližnje.
Želim vam, drage sestre, sretan blagdan Majke Divne, dan Provincije. Neka nam Majka Marija – Majka Divna izmoli milost vjernog i milosrdnog srca u službi Bogu i bližnjima."
Blagdan Majke Divne u nekadašnjem travničkom samostanu sestara Milosrdnica uvijek se svečano slavio 20. listopada. Sadržaj o povijesti štovanja Marije, Majke Divne (www.milosrdnice-bih.com) prenosimo u cijelosti.
Francuska revolucija i Napoleonovi ratovi ostavili su teške posljedice po čitavoj Evropi. Izgradnji novog društva priključila se sa svoje strane i Crkva, a pritekla joj je u pomoć i sama Majka Božja svojim ukazanjem sv. Katarini Labouré (1830.) i sv. Bernardici (1854.) u Lurdu, a predstavila se kao Bezgrešno Začeće. U istio vrijeme nicali su po Francuskoj i drugdje različiti redovi koji su trebali kristijanizirati društvo kršćanskim odgojem djevojaka, ženai majki. Iz toga vremena potječe i Družba gospođa Presvetog Srca (Les dames du Sacré Coeur) koju je osnovala u Parizu sv. Magdalena Sofija Barat (1779.-1865). Ona je za svoj red preuzela isusovačko pravilo i plan odgojnog rada za svoje zavode. Konstitucije su im odobrene g. 1826., a njihovi znameniti zavodi za odgoj ženske mladeži brzo su se proširili po čitavoj Evropi.
U Rimu se njihov zavod nalazi uz francusku nacionalnu crkvu Presvetoga Trojstva (Trinitá dei Monti). Crkvu je posvetio papa Siksto V. 1585. godine. U njoj se nalazi grob hrvatskog velikana i šibenskog biskupa Ivana Staphileusa, koji je umro 1528. Sin njegove sestre, historičar Ivan Lucius, postavio mu je nadgrobnu ploču. Ovaj je samostan poznat i po slici Majke Divne (Mater Admirabilis) koju je naslikala jedna redovnica u samostanskom hodniku. Umiljati lik na slici ističe Marijine kreposti i zanimanje: sjedi i upravo razmišlja, prestala je presti, vreteno je s rukom spustila u krilo, knjigu je poklopila na košaricu. Njoj na desno nalazi se u vazi ljiljan. Molitva, čistoća i rad ispunja život redovnice, a to bi trebao biti uzor za svaku mladu djevojku koja se sprema za život. Zbog toga se "Majka Divna" štuje po svim njihovim zavodima i školama.
I 400-godišnje tursko vladanje Bosnom i Hercegovinom ostavilo je teških posljedica. Austrijskom okupacijom g. 1878. pristupilo se spašavanju i obnavljanju kršćanskog života. Odgoj mladeži povjeren je različitim redovima pa i sestrama milosrdnicama, koje su odmah počele graditi svoje samostanske škole.
I u Travniku je sagrađen samostan i škola. Dana 8. prosinca 1882. godine bila je blagoslovljena kuća i kapelica. Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Štadler poklonio je oveću sliku Majke Divne i kapelica je bila njoj posvećena. Sliku je naslikala jedna sestra Srca Isusova u Rimu i poklonila je nadbiskupu Stadleru za jednu javnu kapelu. On ju je poklonio sestrama s tim da njihova kapelica bude dostupna i vjernicima. Blagdan Majke Divne uvijek se svečano slavio 20. listopada.
God. 1903. širila se Travnikom teška vatra. Isusovački su đaci iznosili i spašavali stvari iz našeg samostana, ali sliku Majke Divne, koja je bila dobro pričvršćena, nisu nikako mogli skinuti. Morali su je ostaviti, i u Kronici piše da je tada jedan isusovac rekao: "Majka Divna neka se sama brani". I doista, od požara je bila pošteđena ne samo slika nego i kuća. Kažu da je prolazeći onuda rekao neki Turčin: "Ko večernja zvijezda na svodu nebeskom tako stoji ova kuća međ’ ruševinama grada Travnika."
Kad je školski vjeroučitelj dr. Ilija Violini osnovao Marijinu kongregaciju travničkih samostanskoh učenica g. 1906., stavio ju je po zaštitu "Majke Divne" i time se još više širilo njeno štovanje. Godine 1912. darovana je Marijinoj kongregaciji jedna slika Majke Divne koja se danas nalazi u zajednici naših sestra na Stupu, Ilidža. (ova je slika uništena u domovinskom ratu)U lipnju god. 1949. sestre su morale napustiti travnički samostan i kapelicu. Trebale su se spremiti u roku od 10 dana i poći u Kraljevsku Sutjesku. Predstojnica je od mjesnih vlasti zatražila dopuštenje da sliku Majke Divne u kapelici skinu poznate i prijateljske osobe i da je prenesu u Guču Goru za franjevački samostan. Obećanje nije ispunjeno i ta je slika "Gospe Divne", kako je zabilježila tadašnja predstojnica s. Bosiljka Messner, bila uništena.
Omiljelo štovanje Majke Divne u Travniku i okolini odrazuje sličica Majke Divne na Kronici travničkog samostana Sestara Milosrdnica (1881.-1949.) u arhivu Družbe, gdje je Gospa okrunjena, a vrat joj je urešen nizom dragocjena nakita. Sestre Milosrdnice nisu više u Travniku. One, koje su nekad tamo radile, rado se sjećaju čašćenja milosne slike Majke Divne. (S. Agnezija Pantelić)