20.05.2014

Služavke Malog Isusa pohodile poplavljene kuće u Doboju i Maglaju

Deset sestara, predvođene provincijskom glavaricom s. M. Admiratom Lučić, pohodile su svoje sestre u poplavljenom Doboju i Maglaju.

Deset sestara, predvođene provincijskom glavaricom s. M. Admiratom Lučić, pohodile su svoje sestre u poplavljenom Doboju i Maglaju. Donosimo izvješće s. M. Klare Jerković:

Nakon obilate kiše, osvanula je sunčana nedjelja, 18. svibnja. Zabrinute smo pratile tužna događanja uz korita naših rijeka. Boli nas vapaj nastradalih. I naše sestre trpe kao i mnoge obitelji. Čim bude moguće proći, pohodit ćemo ih. Odlučile smo krenuti iz naše katedrale. Bile smo na Svetoj misi, molile blagoslov našeg utemeljitelja, sluge Božjeg Josipa Stadlera. Krenusmo: s. M. Admirata Lučić – provincijska glavarica, s. Anđa Vranješ - kućna predstojnica, s. Lucija Blažević, s. Manda Pršlja i s. Klara Jerković. Pridružile su nam se i s. Bertila Kovačević, s. Hinka Rogalo, s. Ivana Antić, s. Stana Matić i s. Jelena Jovanović.

Do Zenice put je bio dobar; vidjesmo ostatke smeća što je voda vratila nama ljudima, nama ljudima koji smo to ubacivli u vodu. Od Zenice smo vozile sporije jer smo nailazili na odrone zemlje, na vode koje se slijevaju s obližnjih planina i prelaze preko kolnika, ali ništa strašno; stigosmo do Maglaja. Put je zakrčen, pun mulja, blata, naplavljenih predmeta. Pred župnom crkvom i našom kućom velika akcija čišćenja. Mali bager i velika kašika čiste mulj koji je oko pola metra visok. Trebaju čizme da bi se izišlo iz auta i došlo do kuće i crkve. Na crkvi silina vode probila je i odvalila vrata te odnijela klupe koje je mogla odnijeti. Kažu nam da je odnijela i kip sv. Leopolda i harmonij. Što nije mogla odnijeti, isprevrtala je po cijeloj crkvi.

Isto je i s našom sestarskom kućom: vrata jedva otvorismo, zapriječile dvije stolice iz kapele koje je vodena stihija donijela. Kapela sva u mulju i prevrnute klupe, kupatilo u mulju, kuhinja i dnevni boravak također, sve puno vode i nije više za uporabu. Podrum pun vode, izbijena su podrumska vrata. Spremnik za naftu pomaknut iz svoga ležišta, sva se kuća osjeti po nafti koja je istekla.

Struje i vode u Maglaju nema. U prizemlju je voda došla do razine prozora, dok je župniku potopljeno cijelo prizemlje. S. Lucija Blažević je spremno ostala u kući, uključila se u akciju čišćenja sa brojnim župljanima, ne samo župe Maglaj, nego i svih okolnih župa.

Velečasni Josip Jelić, župnik, i nekoliko bogoslova iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, zajedno s većim brojem dobrih ljudi, svi sa lopatama u rukama oslobađaju pristup crkvi i kući.

Maglajske ulice, kuće, vrtovi, sve uistinu izgleda strašno. Užurbani, zauzeti, brojni ljudi daju nadu da će nevolja biti pobijeđena. Molile smo s njima i za njih, osobito za one koji se nisu mogli izvući iz strašne bujice.

Naš cilj je bio pohod sestrama, bolesnicima o kojima skrbe i župniku u Doboju. Savjetuju nam da još pričekamo, jer je put u mjestu Kosova neprohodan radi odrona i klizišta. Susrele smo i načelnika Maglaja g. Mehmeda Mustabašića koji je došao pozdraviti akciju čišćenja crkvenog okoliša. Kazao nam je da možemo u Doboj starim putem, desnom stranom Bosne. Vozile smo se kroz sela, više puta zastajale uz nabujalu rijeku i razgovarale s ljudima. Zalutale bismo da nam sv. Rafael nije poslao jednog čovjeka koji je vozio ispred nas i tako nam pokazao put. Kuda god smo prolazili vidjele smo ljude kako čiste svoje kuće, iznose namještaj, stvari. Većina od njih nije mogla dalje od vrata jer im je mulj i voda sežu do ulaza u kuću. Gledajući ljudsku patnju i moleći za njih, stigle smo u Doboj do naših sestara. Ispred kuće i u samoj kući zatekle smo dobre ljude. Rekoše nam da su iz obližnjih župa Žabljaka i Usore. Vidjesmo pumpu koja ispumpava vodu iz podruma. U našoj kući u prizemlju voda je bila do pola prozora i poplavila cijelo prizemlje. Kazuju nam kako je voda nadolazila brzu, u čas se je napunila kuća. S nepokretnim bolesnicama našle su se na drugom katu kuće kao u jezeru. Velečasni župnik Pero Iljkić im je u čamcu doplovio i ponudio prvu pomoć. Bilo je strašno, pričaju kroz suze. Čim se je moglo pristupiti kući došao im je i velečasni Bono Tomić, župnik iz Žabljaka, s najpotrebnijim stvarima za život. Zatim je organizirao u svojoj župi akciju pomoći za župnu crkvu, hrvatski dom i kuću sestara. Teško je čistiti jer nemaju struje i vode u kući. Sreća je da imaju malu česmu ispred kuće pa im služi za pranje i čišćenje. Vidjele smo da dolaze i drugi ljudi iz susjedstva da tu zahvate vode. Župna crkva u Doboju je također poplavljena; župni stan je malo povišenije pa, hvala dragom Bogu, nije. Župnik Iljkić je organizirao podjelu pomoći kao i lijekova u svojoj kući jer su ljekarne u Doboju sve poplavljene. Dojmljivo je vidjeti kako ljudi dolaze, dobivaju najosnovnije namirnice i s vrećicama u ruci odlaze svojim poplavljenim domovima.

U razgovoru smo željele posredovati kršćansku blizinu. Vidjele smo kako mnoga vozila, kamioni prolaze ulicama i volonteri dijele kruh, pitku vodu te druge namirnice. Drugi kamioni i traktori odvoze obilato muljavo smeće i poplavljeni namještaj s ulica.

Budući da nekoliko dana nismo mogle stupiti u kontakt sa svojim sestrama na Dolorzi u Čardaku kod Modriče pa smo odlučile i njih posjetiti. Opet cesta uz Bosnu. Kolnik je suh, mjestimično ipak odroni, na lijevoj strani dosta usjeva u vodi, a s desne strane mjestimično Bosna kao jezero, sve poplavljeno. Kuće su u vodi. Nitko ne može nikome doći bez čamca. Nadomak Modriče voda probila cestu. Izgleda kao slomljena u dva dijela. Ljudi gledaju. Prema Kladarima i prema Čardaku nema vode. Sve je zazelenilo, mir, tišina. Kratko smo molile na groblju pored grobova naše tri sestre koje su poginule u prometnoj nesreći na pružnom prijelazu. Obradovale smo se vidjevši dragu čardačku crkvu, svoj samostan, župnikovu kuću i obiteljske kuće u cvijeću, suncu i zelenilu. Sestre obilaze usamljene, bolesne starije osobe u njihovim kućama. Prebirale smo u srcu drage susrete, prepoznatljivo kršćansko bratstvo. Oči srca su vidjela mnogu ljudsku bol. Prepričavale smo iskustvo patnje i u nedavnom ratu na ovim prostorima., pa onda molile. Hvala dragom Bogu za sve! On jednini sve zna!

Vidjesmo ljudsku bol, ali i snagu vjere i zajedništva te ljudske solidarnosti. (www.ssmi.hr/sarajevo)

Nakon obilate kiše, osvanula je sunčana nedjelja, 18. svibnja. Zabrinute smo pratile tužna događanja uz korita naših rijeka. Boli nas vapaj nastradalih. I naše sestre trpe kao i mnoge obitelji. Čim bude moguće proći, pohodit ćemo ih. Odlučile smo krenuti iz naše katedrale. Bile smo na Svetoj misi, molile blagoslov našeg utemeljitelja, sluge Božjeg Josipa Stadlera. Krenusmo: s. M. Admirata Lučić – provincijska glavarica, s. Anđa Vranješ - kućna predstojnica, s. Lucija Blažević, s. Manda Pršlja i s. Klara Jerković. Pridružile su nam se i s. Bertila Kovačević, s. Hinka Rogalo, s. Ivana Antić, s. Stana Matić i s. Jelena Jovanović.

Do Zenice put je bio dobar; vidjesmo ostatke smeća što je voda vratila nama ljudima, nama ljudima koji smo to ubacivli u vodu. Od Zenice smo vozile sporije jer smo nailazili na odrone zemlje, na vode koje se slijevaju s obližnjih planina i prelaze preko kolnika, ali ništa strašno; stigosmo do Maglaja. Put je zakrčen, pun mulja, blata, naplavljenih predmeta. Pred župnom crkvom i našom kućom velika akcija čišćenja. Mali bager i velika kašika čiste mulj koji je oko pola metra visok. Trebaju čizme da bi se izišlo iz auta i došlo do kuće i crkve. Na crkvi silina vode probila je i odvalila vrata te odnijela klupe koje je mogla odnijeti. Kažu nam da je odnijela i kip sv. Leopolda i harmonij. Što nije mogla odnijeti, isprevrtala je po cijeloj crkvi.

Isto je i s našom sestarskom kućom: vrata jedva otvorismo, zapriječile dvije stolice iz kapele koje je vodena stihija donijela. Kapela sva u mulju i prevrnute klupe, kupatilo u mulju, kuhinja i dnevni boravak također, sve puno vode i nije više za uporabu. Podrum pun vode, izbijena su podrumska vrata. Spremnik za naftu pomaknut iz svoga ležišta, sva se kuća osjeti po nafti koja je istekla.

Struje i vode u Maglaju nema. U prizemlju je voda došla do razine prozora, dok je župniku potopljeno cijelo prizemlje. S. Lucija Blažević je spremno ostala u kući, uključila se u akciju čišćenja sa brojnim župljanima, ne samo župe Maglaj, nego i svih okolnih župa.

Velečasni Josip Jelić, župnik, i nekoliko bogoslova iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, zajedno s većim brojem dobrih ljudi, svi sa lopatama u rukama oslobađaju pristup crkvi i kući.

Maglajske ulice, kuće, vrtovi, sve uistinu izgleda strašno. Užurbani, zauzeti, brojni ljudi daju nadu da će nevolja biti pobijeđena. Molile smo s njima i za njih, osobito za one koji se nisu mogli izvući iz strašne bujice.

Naš cilj je bio pohod sestrama, bolesnicima o kojima skrbe i župniku u Doboju. Savjetuju nam da još pričekamo, jer je put u mjestu Kosova neprohodan radi odrona i klizišta. Susrele smo i načelnika Maglaja g. Mehmeda Mustabašića koji je došao pozdraviti akciju čišćenja crkvenog okoliša. Kazao nam je da možemo u Doboj starim putem, desnom stranom Bosne. Vozile smo se kroz sela, više puta zastajale uz nabujalu rijeku i razgovarale s ljudima. Zalutale bismo da nam sv. Rafael nije poslao jednog čovjeka koji je vozio ispred nas i tako nam pokazao put. Kuda god smo prolazili vidjele smo ljude kako čiste svoje kuće, iznose namještaj, stvari. Većina od njih nije mogla dalje od vrata jer im je mulj i voda sežu do ulaza u kuću. Gledajući ljudsku patnju i moleći za njih, stigle smo u Doboj do naših sestara. Ispred kuće i u samoj kući zatekle smo dobre ljude. Rekoše nam da su iz obližnjih župa Žabljaka i Usore. Vidjesmo pumpu koja ispumpava vodu iz podruma. U našoj kući u prizemlju voda je bila do pola prozora i poplavila cijelo prizemlje. Kazuju nam kako je voda nadolazila brzu, u čas se je napunila kuća. S nepokretnim bolesnicama našle su se na drugom katu kuće kao u jezeru. Velečasni župnik Pero Iljkić im je u čamcu doplovio i ponudio prvu pomoć. Bilo je strašno, pričaju kroz suze. Čim se je moglo pristupiti kući došao im je i velečasni Bono Tomić, župnik iz Žabljaka, s najpotrebnijim stvarima za život. Zatim je organizirao u svojoj župi akciju pomoći za župnu crkvu, hrvatski dom i kuću sestara. Teško je čistiti jer nemaju struje i vode u kući. Sreća je da imaju malu česmu ispred kuće pa im služi za pranje i čišćenje. Vidjele smo da dolaze i drugi ljudi iz susjedstva da tu zahvate vode. Župna crkva u Doboju je također poplavljena; župni stan je malo povišenije pa, hvala dragom Bogu, nije. Župnik Iljkić je organizirao podjelu pomoći kao i lijekova u svojoj kući jer su ljekarne u Doboju sve poplavljene. Dojmljivo je vidjeti kako ljudi dolaze, dobivaju najosnovnije namirnice i s vrećicama u ruci odlaze svojim poplavljenim domovima.

U razgovoru smo željele posredovati kršćansku blizinu. Vidjele smo kako mnoga vozila, kamioni prolaze ulicama i volonteri dijele kruh, pitku vodu te druge namirnice. Drugi kamioni i traktori odvoze obilato muljavo smeće i poplavljeni namještaj s ulica.

Budući da nekoliko dana nismo mogle stupiti u kontakt sa svojim sestrama na Dolorzi u Čardaku kod Modriče pa smo odlučile i njih posjetiti. Opet cesta uz Bosnu. Kolnik je suh, mjestimično ipak odroni, na lijevoj strani dosta usjeva u vodi, a s desne strane mjestimično Bosna kao jezero, sve poplavljeno. Kuće su u vodi. Nitko ne može nikome doći bez čamca. Nadomak Modriče voda probila cestu. Izgleda kao slomljena u dva dijela. Ljudi gledaju. Prema Kladarima i prema Čardaku nema vode. Sve je zazelenilo, mir, tišina. Kratko smo molile na groblju pored grobova naše tri sestre koje su poginule u prometnoj nesreći na pružnom prijelazu. Obradovale smo se vidjevši dragu čardačku crkvu, svoj samostan, župnikovu kuću i obiteljske kuće u cvijeću, suncu i zelenilu. Sestre obilaze usamljene, bolesne starije osobe u njihovim kućama. Prebirale smo u srcu drage susrete, prepoznatljivo kršćansko bratstvo. Oči srca su vidjela mnogu ljudsku bol. Prepričavale smo iskustvo patnje i u nedavnom ratu na ovim prostorima., pa onda molile. Hvala dragom Bogu za sve! On jednini sve zna!

Vidjesmo ljudsku bol, ali i snagu vjere i zajedništva te ljudske solidarnosti. (www.ssmi.hr/sarajevo)