05.02.2014

Dan posvećenog života u Livnu

Na susretu Bogu posvećenih osoba, u nedjelju 2. veljače u franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu okupilo se šezdesetak redovnika i redovnica.

U nedjelju 2. veljače proslavljen je blagdan Svijećnice, odnosno Dan posvećenog života za redovnike i redovnice. Na Gorici u Livnu u 10 sati je s pukom proslavljeno svečano euharistijsko slavlje, a predvodio ga je fra Bogdan Jolić, član samostanske zajednice na Gorici. Na početku mise u svečanoj je procesiji obavljen blagoslov svijeća.

U popodnevnim satima održan je susret svih redovnika i redovnica livanjskog kraja u franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu s okupljanjem od 15 pa do 16 sati kada je počelo predavanje, a održao ga je fra Bono Tomić, župnik u župi Trn kod Banje Luke. Okupilo se šezdesetak članova redovničkih zajednica na ovom susretu. Najprije je gorički gvardijan fra Miroslav Ištuk uputio nekoliko riječi dobrodošlice, pozdravio predavača i zahvalio svima koji su svojim prisustvom obogatili ovaj susret. Fra Bono je nakon toga započeo s predavanjem, a tema je bila podijeljena na dva dijela: prvi dio bio je govor na temu Život u zajednici, a drugi dio je govor osakramentima bez zajedništva i temeljima redovničkog života.

Kada je riječ o životu u zajednici, kao prvu činjenicu istaknuo je teškoću takvog načina života i specifičnosti zbog kojih dolazi do poteškoća. Takav način života zahtjeva življenje u skladu srca, a temelj je sam Isus Krist koji je u svojoj zajednici odabrao dvanaest apostola, osoba veoma različitih karaktera. Prema toj usporedbi istaknuo je da i u današnjim redovničkim zajednicama, kako muškim tako i ženskim, postoje različiti tipovi osoba koji možda i štete zajednici, ali s druge strane moraju biti prihvaćeni. Zato ističe dva veoma važna važna razloga pripadnosti u zajednici, a to su Isus Krist (temelj kojeg svaki redovnik ili redovnica mora imati u sebi) i osobni razlog. Sam pojam zajednica upućuje na prvi razlog -  za jedno, a to je Isus Krist. Da bi suživot u zajednici funkcionirao potrebno je ispunjati osnovno načelo, a to je poštivanje. U drugom dijelu predavanja fra Bono se osvrnuo na sakramente bez zajedništva koji su temelji redovničkog života. Prvenstveno je govorio o ispovijedi ili pomirenju, te o euharistiji ili pričesti. Na početku je istaknuo da je najveća vrednota zajednice redovnik ili redovnica i da treba živjeti za zajednicu da bi se živjelo od zajednice. U ovom predavanju često spominje poniznost pa je na temelju tog motiva ispripovjedio biblijsku prispodobu o dva sina, od kojih se izgubljeni sin spasio kod Oca svojim poniženjem, a drugi sin koji je zbog nesavjesnog postupanja odbio prihvatiti izgubljenog brata, nakon bratova poniženja i kajanja, ostao je u svom egoističnom svijetu i svojoj umišljenosti. S tim je usporedio i život današnjih redovničkih zajednica, a da bi sve bilo kako treba potreban je oprost kojeg dobivamo sakramentom pomirenja ili svete ispovijedi. Sakrament euharistije je sakrament zajedništva, i on je bit liturgije. Na koncu se osvrnuo na zapreke koje onemogućavaju zajedništvo, te pozvao na molitvu za izgradnju zajedništva i stvaranje pravog bratstva. Nakon predavanja u 17 sati je bilo klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom u samostanu Školskih sestara franjevki na Gorici, a predvodio ga je fra Marko Ešegović, meštar novaka Bosne Srebrene. (http: //www.bosnasrebrena.ba)