19.11.2013

Mjesečna duhovna obnova redovnica u Sarajevu

Voditelj duhovne obnove, fra Drago Bojić u svom izlaganju, govorio je o najnovijoj Papinoj enciklici Lumen fidei (Svjetlo vjere).

U nedjelju 17. studenoga, u organizaciji Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije  održana je mjesečna duhovna obnova redovnica grada Sarajeva s početkom u 15.30 sati u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, Josipa Stadlera 5. Voditelj duhovne obnove bio je fra Drago Bojić, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. U svom izlaganju, fra Drago je govorio o najnovijoj Papinoj enciklici Lumen fidei (Svjetlo vjere). Nakon uvodnih podataka o kontekstu, nastanku i sadržaju enciklike, osvrnuo se na njezine najvažnije dijelove.

Prvo poglavlje koje govori o modelima vjere iz Starog zavjeta, o vjeri Abrahama i izraelskog naroda, pruža mogućnost i suvremenim vjernicima da razmišljaju o vjeri kao osobnoj odluci i osobnom izboru (Abraham) i vjeri kao zahvali za Božja dobročinstva (izraelski narod). Prvo poglavlje završava govorom o Isusu Kristu koji je punina i središte kršćanske vjere. Isus iz Nazareta je temeljni, najvažniji i najviši autoritet kršćanske vjere i života svakog kršćanina.

Drugo poglavlje govori o odnosu vjere i istine i spoznaje. U tom kontekstu je važno za sve vjernike (kršćane) imati na umu da je vjera neodvojiva od istine, da treba dopustiti dijalog istina, ali i dijalog vjere i razuma i vjere i teologije. Ove stvarnosti se međusobno prožimaju i neodvojive su jedna od druge. Fra Drago je posebno naglasio važnost mišljenja i studiranja teologije - studiranja Pisma, ali tako da Bog ne bude puki Objekt naših teoloških istraživanja nego, kako to i enciklika naglašava, Subjekt svakog teološkog mišljenja.

U vezi s trećim poglavljem koje govori o Crkvi, o vjeri zajednice, o sakramentima i molitvi, fra Drago je govorio o dinamici odnosa između pojedinca (osobne vjere) i zajednice (vjere zajednice). Vjera se živi u zajednici, u odnosima s drugima, u relacijama. Crkvenost je konstitutivni element vjere, ali Crkva mora biti zajednica u kojoj nitko, nijedan pojedinac ne gubi individualnost i svoju autentičnost. 
Konačno, s obzirom na četvrto poglavlje u kojem se govori o vjeri kao općem dobru i njezinom značenju za društvo, fra Drago je istaknuo važnost društveno angažirane vjere koja ne ostaje zatvorena u sebe, niti u Crkvu. Ta vjera mora imati pozitivne konsekvence i za društvo u cjelini i za sve ljude.

Enciklika završava govorom o Blaženoj Djevici Mariji koja se stavlja kao uzor u vjeri. Fra Drago je u tom kontekstu upozorio na pogrešne interpretacije Blažene Djevice Marije u naše vrijeme i istaknuo one njezine osobine o kojima govori Evanđelje.

Nakon izlaganja slijedilo je euharistijsko klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu te prigoda za sakrament pomirenja.

Program duhovne obnove završen je euharistijskim slavljem.  (kvrpp bih)