04.03.2024

Korizmena duhovna obnova u samostanu „Egipat“

Duhovnu obnovu je predvodio vlč. Štefan Marković, župni vikar u sarajevskoj katedrali, na temu „Blažena Djevica Marija s Isusom na križnom putu“.

 

U subotu 2. ožjuka 2024. godine, u samostanu „Egipat“ u Sarajevu, održana je korizmena duhovna obnova koju je vodio vlč. Štefan Marković, župni vikar u sarajevskoj katedrali, na temu „Blažena Djevica Marija s Isusom na križnom putu“. Na duhovnoj obnovi sudjelovalo je desetak sestara Služavki Malog Isusa koje žive i djeluju na području grada Sarajeva.

Na samom početku uslijedio je nagovor vlč. Štefana u kojem je istaknuo cilj ove duhovne obnove, a to je gledajući Mariju usmjeriti pogled na hod prema Uskrsu. Kako bismo mogli slijediti Mariju u njenim krjepostima, potrebno je  najprije imati vjeru, čiju je važnost vlč. Štefan pokazao na primjeru Marije i Abrahama. Marija je poput Abrahama imala vjeru ali i slomljeno srce zbog žrtvovanja sina jedinca. Abraham je vjerovao Bogu jer je već prije imao iskustvo vjere kada je Sara u starosti rodila sina. Marija ima iste osjećaje. Bol joj probija srce zbog Sina, ali ona vjeruje Bogu, jer ju je po ranijim iskustvima, poput Šimunova proroštva i kada se Isus izgubio kao dječak, Bog pripremao na teže kušnje. Na križu Marijina vjera dolazi do punine. Tako, istaknuo je don Štefan, i nas Bog pomalo kroz male kušnje priprema na one teže, kako bismo i u posljednjoj smrtnoj borbi ostali vjerni Njemu.

Nakon nagovora uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu i mogućnost za svetu ispovijed, nakon čega je započelo sveto misno slavlje. U prigodnoj propovijedi, don Štefan je govorio o dvojici sinova, u kojima se svatko od nas može prepoznati. Stariji sin htio je kao i mlađi imati svoj dio imanja, samo što je bio licemjerniji. Kada se mlađi brat vratio, on se nije radovao i tada je iz njega izišlo sve ono što je zapravo u sebi nosio, a to je da je isti kao i njegov brat. Tako se i mi znamo ponašati kada vidimo da se netko obratio, da je postao pobožniji i umjesto da se radujemo, mi se ljutimo. Stariji sin je, istaknuo je vlč. Štefan, živio za sebe i zato nije bio sretan. To vrijedi i za nas. Ako želimo biti sretni, moramo početi ljubiti duše i gledati potrebe svojih bližnjih.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje oko obiteljskog stola.

(s. M. Nikolina Cvitanović, novakinja)