23.05.2023

Duhovna obnova za Školske sestre franjevke Hercegovačke provincije

O životu zajednice bez Konstitucija i njihovoj važnosti koje imaju za svaku redovničku ustanovu, opširnije je izložila s. Natalija Palac.

Zadnjega dana duhovnih vježba, 20. svibnja 2023., upriličena je zajednička duhovna obnova za sve Školske sestre franjevke Hercegovačke provincije u samostanu sv. Franje u Bijelom Polju. Sudjelovalo je oko 120 sestara.

Program duhovne obnove započeo je meditacijom u perivoju sv. Franje. Ovo uobičajeno svibanjsko okupljanje uvijek je zahvalni spomen na izlazak posljednjih sestara iz Bijeloga Polja u Domovinskom ratu (17. svibnja), prigoda u kojoj uzdižemo hvalu Bogu za dar života i ponovnog povratka u Bijelo Polje.

Nakon molitve Trećega časa uslijedio je nagovor o. Damjana Kružičevića, OSB. Tema nagovora bijaše svibanjska: Marija – zrcalo vedrog lica Crkve, a o. Damjan je izložio na što nas potiče Marijin primjer života i kako to živjeti u otajstvu naše svakodnevice. Marijino lice, Marijina ikona ocrtana je Svetom Pismu, u liturgijskom životu i tradiciji Crkve, prisutna je u duhovnosti Bogu posvećenih osoba. Kao što smo po krštenju i zavjetima, istaknuo je o. Damjan, pozvani biti bogoliki, kristoliki, tako smo pozvani biti i marioliki – imati i nositi utisnut Marijin lik u našemu srcu – životom i djelima zaživjeti ono što je bio njezin život poniznosti, posluha, odgovornosti, jednostavnosti, služenja, velikodušnog pripadanja Bogu i bližnjima.

Potom je kroz nekoliko evanđeoskih slika govorio o Marijinoj prisutnosti u Isusovu i našemu životu. Marija u Nazaretu ikona je srca koje sluša i stavlja na raspolaganje Bogu u stavu svetopisamskog posluha: slušati, čuti i poslušati. Marija u Gorju lice je i oko duše spremno pohitati ususret bližnjima, stavlja se na raspolaganje čovjeku. Marija u Hramu postaje ikona Crkve zahvalne, Crkve koja prinosi, a po Mariji i svatko od nas bi trebao postati takva ikona, takvo srce, zahvalno i svjesno da je svaki dar od Boga i da je ono što mi činimo samo uzdarje. Nakon dvanaest godina Marija i Josip opet su u istom Hramu i traže Isusa. Ovo je slika Crkve Bogotražiteljice i definicija svakog kršćanina. Marija u Kani slika je Crkve koja pažljivo gleda stvarnost, Crkve moliteljice. Govorio je dalje o ikoni Marije na putovima Galileje u pratnji Isusa i njegovih učenika, hodočasnice u vjeri, o Mariji pod križem Isusovim, novoj Evi pod novim stablom života, o Mariji Velike subote, kako tumače sveti oci prvoga stoljeća, u čijem je tabernakulu srca preživjela vjera Crkve. Zatim o slici Marije uskrsnog jutra i na koncu evanđelja govore o Mariji s apostolima u dvorani Duhova, jednodušno postojanih u molitvi. Molimo da nas dodirne evanđeoska stvarnost, koju je živjela Presveta Djevica Marija, zaključio je o. Damjan, i da cijela Crkva i svaka od vas može biti vedro lice preobraženo Kristom, pokazujući kako je u naše srce utisnuta ikona Kristova i kako je za nas, kao i za Mariju, živjeti Krist.

Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapeli predvodio je o. Damjan u zajedništvu s fra Filipom Sučićem i don Ivanom Vukšićem, koji su za ovu prigodu sestrama bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

U popodnevnom dijelu duhovne obnove još jednom smo se prisjetili važnih obljetnica za našu Družbu tijekom prošle godine. Družba je 1922. dobila „Decretum laudis“ i postala redovnička ustanova papinskog prava te je podijeljena na provincije. Kongregacija za redovnike krajem iste godine odobrila je prve konstitucije Družbe. O životu zajednice bez vlastitih Konstitucija, o važnosti koje one imaju za svaku redovničku ustanovu, za njezin unutarnji život i djelovanje, te o tegobnom putu njihova nastajanja i usvajanja opširnije je izložila s. Natalija Palac.

(ŠSF, Mostar)