09.12.2019

Obilježavanje 150. obljetnice rođenja biskupa fra Joze Garića

Na akademiji su nazočili, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić čestitavši organizatorima akademije i projekta.

Svečanom akademijom u dvorani Hrvatskoga doma u Vitezu je obilježena 150. obljetnica od rođenja biskupa fra Joze Garića, prvog rezidencijalnog banjolučkog biskupa.  

Na početku zbor župe sv. Jurja iz Viteza otpjevao je skladbu "Evo velikog svećenika", a zatim je pročitan ulomak iz Garićevih dnevnika koji govori o nedaćama koje su snašle katolike banjolučke biskupije u vremenu Prvog i Drugog svjetskoga rata.

Nazočne su pozdravili predsjednik Udruge “Volim Vitez” Stjepan Alilović te župnik župe sv. Juraja fra Velimir Bavrka. Na svečanoj akademiji, uz predstavnike vjerskog, političkog i kulturnog života BiH nazočili su, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren i provincijal Franjevačke provincija Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji su čestitali organizatorima akademije i projekta, uz poruku kako biskup Garić zbog svoga karaktera i službe zaslužuje posebno afirmativno mjesto u katoličkoj povijesti, ne samo viteškog kraja nego i katoličke crkve uopće.

U prvom izlaganju, prof. dr. fra Velimir Valjan je govorio o bio-bibliografiji biskupa Garića koji je najdulje u povijesti upravljao banjolučkom biskupijom i to u izuzetno turbulentnim vremenima koje je obilježio Prvi i Drugi svjetski rat, brojni progoni i ubojstva svećenika, rušenja crkava i stvaranja zajedničke južnoslavenske države.

Biskup fra Jozo Garić za vrijeme svoje biskupske službe uputio je 32 pastirske poslanice vjernicima koje je na svečanoj akademiji predstavio i više o njima rekao fra Stjepan Lovrić.

Kada se govori o biskupu Gariću neizbježna tema je i njegova uloga u neizvijesnom i teškom vremenu dva svjetska rata. Iako u široj javnosti postoje razna tumačenja te uloge prof. dr. fra Petar Jeleč je naglasio kako je Garićeva uloga časna, kako je bio pravi pastir svoga naroda, blage naravi i uvijek na strani pravde i istinskih ljudskih vrijednosti podjednako upozoravajući i osuđujući sve zločine bez obzira na počinitelj istih. Fra Jeleč je nazočnima predstavio niz povijesnih vrela, neoborivih i relevantnih dokaza o časnoj Garićevoj ulozi i radu.

Uz prigodan program, u prostorijama Hrvatskoga doma sudionici akademije mogli su vidjeti i vrijedne predmete biskupa Garića koje je na raspolaganje dao franjevački samostan Sv. Franje iz Guče Gore. Posebno su zanimljivi i raritetni bili biskupovi vlastoručno pisani dnevnici iz 1891. i 1916. godine, biskupski veliki i mali križ, srebrni pribor za jelo biskupa Garića te izbor slika biskupa Garića iz samostanskog arhiva.

U glazbenom dijelu uz zbor župe sv. Jurja nastupili su zbor bogoslova franjevačke teologije iz Sarajeva "fra Nenad Dujić" pod ravnanjem fra Emanuela Josića i Viteški akordi s Olgom Krezić na čelu.

Biskup fra Jozo Garić, krsnoga imena Stjepan rođen je 28. listopada 1870. u Vitezu, gdje je odrastao i proveo djetinjstvo. Filozofiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci, a bogoslovlje u Pečuhu do 1893. godine, a upravo te godine, u rodnom Vitez, 30. srpnja slavi mladu misu. Nakon smrti biskupa Markovića, 20. lipnja 1912. imenovan je apostolskim administratorom Banjolučke biskupije, a krajem iste godine, 14. prosinca, prvim rezidencijalnim banjolučkim biskupom. U biskupsku službu svečano je uveden u Banjoj Luci 30. ožujka 1913. Kroničar toga vremena zapisao je: „Takvo slavlje Banja Luka nije zapamtila za sve vijekove svoga opstanka!“. Fra Jozo Garić utemeljio je šest novih župa u ovoj biskupiji. Tvorac je i podupiratelj niza  hrvatsko-katoličkih društava ,a za njegova biskupskog služenja pokreće se tiskani glasnik biskupije čemu osobno doprinosi. Jednim od njegovih najznačajnijih djela smatra se prva biskupska sinoda održana u BiH i to od 5. do 8. kolovoza 1924. godine. Zbog bolesti biskup Garić 1945. godine napušta Banja Luku i odlazi na liječenje i operaciju u Zagreb, a kako je to bilo vrijeme povlačenja hrvatske vojske i civila poznatije kao Križni put i sam biskup Garić odlazi u Graz u Austriju gdje 30. lipnja 1946. umire i pokopan je na groblju sv. Leonarda. (kvrpp bih/bosnasrebrena.ba)