16.08.2019

Proslava zlatnog jubileja Klanjateljica Krvi Kristove u Bosanskom Aleksandrovcu

Sedam sestara proslavio je svoj zlatni jubilej redovničkih zavjeta. Pridružile su im se dvije sestre sa 60 i 25 godina vjernosti redovničkoj posveti.

U srijedu 14. kolovoza 2019., sedam sestara Klanjateljica Krvi Kristove proslavio je svoj zlatni jubilej redovničkih zavjeta u Bosanskom Aleksandrovcu. Pridružile su im se dvije sestre sa 60 i 25 godina vjernosti redovničkoj posveti. Euharistijsko slavlje je predslavio mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uz koncelebraciju dvojice franjevaca, fra Duje Ljevara i fra Ante Ivankovića, te vlč. Anđela Bartulice, župnika u Novoj Topoli.

Na slavlju je sudjelovalo 30-ak sestara, malobrojni vjernici iz Aleksandrovca i Nove Topole, a prisutni su bili i štićenici Centra za odvikavanje od ovisnosti „Marjanovac“ koji u ovom drevnom samostanu, pod vodstvom sestara djeluje od 2000. godine.

Biskup Komarica pozdravio je sestre jubilarke i prisutne te pozvao da ujedine svoje molitve zahvale Bogu i svakoj pojedinoj za vjernost u odgovoru na Božji poziv i sve žrtve u ostvarenju svoga poslanja. „Ne žrtva već ljubav je ona koja pokreće i osmišljava žrtvu i zalaganje za bližnje“, naglasio je biskup. „Neka vam uzor bude Marija koja je dala Bogu sve za sve. Dala je sebe i svoj život a dobila Boga, Spasitelja za spas čovječanstva.“

Posebnost slavlja objasnila je s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica sestara Klanjateljica: „U ovoj crkvi zadnje slavlje polaganja zavjeta bilo je 1991. godine. Danas u njoj po prvi puta nakon 28 godina obilježavamo jubilarnu godinu života i djelovanja ovih sestara u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove. Ovdje su sestre prisutne 140 godina. Većina nas sestara prošla je u ovom samostanu svoju redovničku formaciju, vežu nas mnoge drage uspomene. Ovo je za nas emotivni trenutak. Doživljavamo prisutnost pokojnih sestara koje su ovdje živjele i radile te svjedočile kako se radosno živi za ‘dragog bližnjega’, rekla je s. Ana Marija.

Zahvalila je biskupu, svećenicima, sestrama jubilarkama i svima prisutnima. Pozvala je zatim da se svi s upaljenim lampionima u procesiji upute na obližnje groblje gdje su pokopane sestre. Bio je to dirljiv prizor, čin zahvalnosti i povezanosti sa sestrama koje su svoje živote založile u zajedničkom poslanju ove zajednice – u Krvi Kristovoj pomiriti sve stvoreno, doprinijeti ‘lijepom poretku stvari u svijetu’.

(s. Cecilija Milković)