26.09.2016

Duhovna obnova Hercegovačke franjevačke provincije

Duhovnu obnovu u Tomislavgradu predvodio je fra Anđelko Domazet profesor na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

U srijedu 21. rujna 2016., u samostanu u Tomislavgradu članovi Hercegovačke franjevačke provincije imali su svoju duhovnu obnovu. Nazočno je bilo više od 40 svećenika te oko 40 postulanata, novaka i bogoslova.

Nakon okupljanja u blagovaonici uz razgovor i kavu, duhovni program susreta započeo je molitvom Srednjeg časa. Duhovnu obnovu predvodio je fra Anđelko Domazet  profesor na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.

U Godini Božjeg milosrđa koja još uvijek traje, predavač se osvrnuo na temu kršćanske nade u kojoj se rađa milosrđe prema bližnjemu.

Svojim je razmišljanjem potaknuo na razmišljanje o nadi koja se očituje u brizi za bližnjega. Primjerima iz Staroga i Novoga zavjeta pokazao je kako se u vjernicima uvijek očitovala nada kao bitni dio cjelovitog čovjeka. Ufanje se ne zaustavlja samo na ovom svijetu nego uvijek cilja na ovu stvarnost koja dolazi nakon smrti. Ali ne gleda ravnodušno na zbivanja u svijetu nego ih želi promijeniti. Nada ne daje nikad mira nego potiče čovjeka da mijenja stvarnost na bolje, pa i onda kad ne uspijeva. Predavač je citirao misli Vaclava Havela:“Nada nije uvjerenje da će nešto dobro završiti, nego sigurnost da nešto ima smisla, bez obzira na to kako će završiti.” To je uvjerenje da će se jednog dana pokazati kako sve što živimo, sreća i nesreća, pobjeda i poraz, ima smisao. Usprkos ludosti ratova, genocida, destrukcije, ljudska egzistencija nije osuđena na apsurd. Riječ je o konačnoj i nezamislivoj pobjedi smisla. Pomoć bližnjemu, premda izgledalo kao kap u moru, znači promjena sebe a time i svijeta. Milosrđe prema bližnjemu je pokazatelj čovjeka koji živi nadu. To se suprotstavlja ekonomiji isključivanja, ne želi globalizaciju ravnodušnosti, nego želi suosjećati s patnicima. Jer hladnoća srca je suprotnost ljubavi, i zato je milosrđe znak nade koja vjeruje i onda kada sve izgleda izgubljeno.

Fra Anđelko je vrlo lijepo iznio svoja razmišljanja uz poziv da se sudionici ohrabre biti ljudi nade jer će to mijenjati svijet na bolje. Naveo je točke koje redovnici u zajednici mogu činiti kako bi međusobno rasli u istinskoj ljubavi. Sve su to jednostavne stvari koje se često zaboravljaju.. Na primjer: slušanje jedni dugih, uzimanja vremena za bližnjega, primijetiti brata kraj sebe, pomoći mu te vrlo važno moliti jedni za druge.

Nakon stanke i prilike za sv. ispovijed uslijedila je sv. misa koju je predvodio provincijski vikar fra Ivan Ševo, u suslavlju gvardijana fra Sretana Čurčića, predavača fra Anđelka i ostale braće svećenika. Franjevački postulanti, novaci i bogoslovi su pjesmom pod ravnanjem fra Stanka Mabića obogatili misno slavlje. Gvardijan fra Sretan je na kraju pozdravio sve prisutne i posebno istaknuo i čestitao braći imendan koja nose ime Mate.

Nakon misnog slavlja slijedio je zajednički objed i druženje u samostanskoj blagovaonici. (kvrppbih/www.franjevci.info)