11.09.2013

Riječ prov. predstojnice i potpredsjednice KVRPP BiH s. Franke Bagarić

Predanje Bogu zahtijeva duhovnu kreativnost koja se postiže molitvom i vježbanjem u svakodnevici, piše s. Franka na početku pastoralne godine.

Riječ provincijalne predstojnice Školskih sestara franjevaka Provincije Svete obitelji  i potpredsjednice Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH s. Franke Bagaric, upućeno sestrama na početku pastoralne godine, a objavljeno u provincijalnom glasilu „ZVUCI” (Godina XLIII., br. 2. (156) – kolovoz 2013.) objavljujemo u cijelosti.

Drage sestre,

nadam se da ste, unatoč zahtjevnosti svakodnevice koja ni u ljetnim danima ne jenjava nego naprotiv biva i pojačana, ipak uspjele iznaći vrijeme kako bi se opustile, odmorile i Bogu  prepustile sve što nam je proteklog vremena ostalo kao žalac koji opterećuje naše radosno predanje.

Užurbanost i preopterećenost svakodnevice izazov je našem povjerenju u Boga, prepuštanju Bogu. Mi koje smo pozvane izbližega slijediti Isusa po primjeru sv. Franje trebamo se izložiti zahtjevnosti Evanđelja u ovom sada, u svakom novom sada svakodnevice koja će nam biti darovana. To je zapravo jedini istinski način života. Imati povjerenje u Boga znači povjeriti Bogu svoje brige, strahove, opiranja, navezanosti, nepovjerenja, razine kontrole, ali i svoje nemoći. Napose svoju bol i patnju.To ne znači biti pasivan, bezbrižan i bezvoljan. Naprotiv, predanje Bogu zahtijeva duhovnu kreativnost koja se  postiže molitvom i vježbanjem u svakodnevici. Predanje nas potiče da dadnemo najbolje od sebe i da se prepustimo Božjoj volji. Naći ravnotežu koja objedinjuje ovo dvoje mudrost je i umijeće žvota.

Drage sestre, na početku ove školske godine, želim nam mudrost života kako bismo Boga mogle očitovati u svojoj svakodnevici po kojoj On želi biti prepoznatljiv u ovome svijetu. U takim nastojanjima ne bojmo se svojih padova i pogriješaka. Prigrlimo ih i cijenimo ih, uzmimo ih kao lekcje iz koji možemo najbrže učiti. A vlastite patnje i nemoći poštujmo jer po njima nam biva darovano s drugima susjećati te dijeliti boli i radosti. Neka naše predanje Bogu bude zahvalnost Njemu što uopće možemo raditi i služiti, patiti i moliti, jer je to jedini način da se pridružimo Njegovoj ljubavi i darivanju.

Neka naš život i djelovanje bude Bogu na slavu, prožeto radosnim započinjanjem u svakoj novoj prigodi i svakom novom danu.