19.02.2019

Susret sestara juniorki Služavki Malog Isusa Sarajevske provincije

Susret je održan u samostanu sv. Josipa u Vitezu pod vodstvom fra Velimira Bavrka i nazočnosti magistre juniorki s. M. Ljilje Marinčić.

U subotu 16. veljače 2019. u samostanu sv. Josipa u Vitezu, održan je susret sestara juniorki Služavki Malog Isusa sarajevske Provincije Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije, pod vodstvom fra Velimira Bavrka, župnika župe sv. Jurja u Vitezu. Na susretu su sudjelovale magistra juniorki s. M. Ljilja Marinčić i tri juniorke: s. M. Ana Prkić, s. M. Pia Pilić i s. M. Nikolina Džavić.

U predavanju “Askeza i redovnički život“ fra Velimir je govorio o askezi kao vježbanju u odricanju, oslobađanju od tjelesnih užitaka i potpunijem predanju Bogu. Podsjetio je na riječi pape Franje koji je u propovijedi kazao da ćemo bez vjere, bez povjerenja, bez prepuštanja Gospodinu, bez askeze postati žrtvama naših analiza bez budućnosti, naših siromaštava bez nade. Predavač je ustvrdio da su potrebne korijenite promijene, iskustvo pokore, samoće i molitve. Kazao je, kako je danas rijetkost vidjeti radosnu redovnicu, Bogu posvećenu osobu koja moli krunicu i upitao se zašto je to tako? Ustvrdio je da Bogu posvećene osobe nemaju svoje radno mjesta, jer radni dan Bogu posvećene osobe traje 24 sata. Naglasio je da nas aktivizam izmori, i kada ne stanem ja, onda stane moja duša. Potaknuo je sudionice susreta na svakodnevno življenje u Gospodinovoj prisutnosti. Istaknuo je važnost akcije i kontemplacije, posta, molitve i čitanja te stvaranja pozitivnih vrjednota i osvajanje slobode. Naglasio je kako je askeza točka gdje svatko od nas sebe mijenja i otkriva gdje smo. Važno je pobijediti ponos, srušiti zgradu ponosa, te biti primjer i poticaj na dobro. Potaknuo je sve da otvore srce Isusu, da se uteku Gospi, te da se ne boje biti Božje i biti s Bogom.

Nakon predavanja je uslijedilo klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu te prilika za svetu ispovijed. Sestre juniorke nastavile su druženje sa sestrama kod obiteljskog stola, a zatim je uslijedio susret sa starijim i bolesnim sestrama. Svjedočanstvo života i predanje starijih sestara bila je potvrda onoga što su slušale u prijepodnevnim satima.

Slijedila je osobna molitva u kapelici, a na koncu dana sudionice susreta osvrnule su se na izazove, milosti i poteškoće u proteklom razdoblju.

(s. M. Nikolina Džavić)