22.11.2018

Susret ŠSF koje djeluju u domaćinstvu, kućnoj radinosti i sakristiji

Specifičnost našega služenja je u strpljivosti i skromnosti, dosjetljivosti i samozatajnosti, rekla je prov. predstojnica s. Zdenka Kozina okupljenim sestrama.

U subotu, 17. studenoga 2018. u kući Gospe od Anđela u Kiseljaku održan je redoviti godišnji susret provincijske predstojnice s. Zdenke Kozina sa sestrama koje rade u domaćinstvu, kućnoj radinosti i sakristiji. Misao vodilja, kao i prethodno održanih susreta sa skupinama sestara po apostolatu, bila je jubilejsko geslo „Hvalite Gospodina, zahvaljujte i služite Njemu u poniznosti“.

Usred „Bosne divne, mile...“, okupilo se dvadesetak sestara, kojima je dobrodošlicu izrazila kiseljačka zajednica s kućnom predstojnicom s. Milom Mikulić, ml. Nakon uvodne molitve, sve je sestre pozdravila provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina, ističući kako je ovaj susret prigoda „da se još jednom podsjetimo na bitno, da se prisjetimo svoga izvora i puta kojim je prolazila naša Družba, ali i Zajednica u 120 godina od dolaska prvih sestara iz Maribora u Mostar. Dodala je s. Zdenka kako nije nakana ovog susreta govoriti o datumima, konkretnim koracima i imenima nego „zahvaliti Bogu što to nije bila obična povijest u kojoj pamtimo činjenice nego je to bila povijest Božjeg hoda s nama, u svemu što je bilo dobro, u dobrim, naklonim i manje naklonim vremenima“.

Navodeći misao teologa Karla Rahnera: „Ako sam u svom životu mogao ovom ili onom čovjeku sasvim neznatno pomoći da smogne snage govoriti s Bogom, na njega misliti, nadati se i ljubiti, mislim da je moj život bio vrijedan truda!“, s. Zdenka je kazala sestrama koje obavljaju kućanske poslove, ostvaruju se u raznim radionicama ili služe u sakristiji: „Mi u svom apostolatu nismo poput Rahnera pozvane voditi teološke rasprave o Bogu, ali svojim djelovanjem omogućujemo mnogima da imaju vremena za njega u molitvi i studiju misliti, pripremati se za pastoralno djelovanje. Specifičnost našega služenja je upravo u strpljivosti i skromnosti, dosjetljivosti i samozatajnosti, u jednostavnosti koja je drugi izraz za ponizno služenje o kojemu govori drugi dio fraze jubilejskoga gesla“, zaključila je s. Zdenka pozdravnu riječ okupljenim sestrama.

Nakon predstavljanja dnevnoga reda, s. Zdenka je u predavanju nastavila govoriti o poniznom služenju, „odgovoru na zapovijed ljubavi i pozivu na službu pranja nogu“.  Predstavila je krepost poniznosti koja se očituje u mnogim biblijskim likovima Staroga i Novoga zavjeta, a svoj savršeni oblik ima u Isusu Kristu, koji se „nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom nego sam sebe oplijeni... ponizi...“ (Fil 2, 6-8). Produbila je temu u sklopu franjevačke duhovnosti, kojoj su bitne odrednice poniznost i služenje, potkrjepljujući svoje izlaganje prigodnim „cvjetićima“ iz života sv. Franje kao i njegovim Opomenama.

Sestre su nakon predavanja imale prigodu za sakrament pomirenja, a euharistijsko slavlje predvodio je fra Slavko Topić.

U popodnevnim satima održan je još jedan susret. Najprije rad u skupinama na predložena pitanja, a potom su sudionice u plenumu iznijele svoja razmišljanja i zaključke.

Pričom, punom mudrosti i istine, s. Zdenka se obratila sestrama na koncu susreta:

Neki je čovjek došao k svetom Franji i izrazio mu želju da živi na njegov način s njim i njegovom braćom. Franjo ga je rado prihvatio te ga uputio da proda sve što ima, novac razdijeli siromasima i tada se pridruži njima. Čovjek je to spremno učinio. Potom je došao k Franji i upitao ga što mu je dalje činiti.

- Uzmi kantu vode i krpu i operi pod – rekao je Franjo.

Čovjek je odmah spremno prionuo poslu. Sljedećeg dana ponovno je došao k Franji i zatražio novo zaduženje.

Uzmi kantu vode i krpu i operi pod – opet će Franjo.

Ponavljalo se to i sljedećih dana. Nakon desetak dana jedan od braće dođe k Franji i reče mu:

Znaš, onaj čovjek kojeg si svaki dan slao prati pod, otišao je od nas. Jednostavno, dojadilo mu je.

Baš šteta – reče Franjo. – A mogao je perući pod susresti Boga.

„Ne susretnemo li Boga u jednostavnom, običnome, svagdanu, u najobičnijim poslovima koje u svom apostolatu obavljamo, nigdje ga nećemo sresti“, zaključila je s. Zdenka i zahvalila sestrama za sve žrtve, sve trenutke poniznosti i poniženja, pozivajući ih molitvom sv. Franje da gdje je mržnja da donose ljubav, gdje je uvreda da donose praštanje, gdje je nesloga da donose jedinstvo, gdje je tama da budu svjetlo... da ne traže da ih tješe, nego da tješe druge; da ne zahtijevaju da ih razumiju, nego da se trude razumjeti druge; da ne traže samo da ih ljube, nego da ljube druge...“

(ssf-mostar)