09.10.2018

Proslava obljetnica redovničkoga života ŠSF u Bijelom Polju

Svečano misno slavlje tijekom kojeg je petnaest sestara proslavilo dijamantni, zlatni i srebreni jubilej redovničkoga života, predslavio je kardinal Puljić.

Na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, u nedjelju 7. listopada 2018., nadbiskup vrhbosanski Vinko kardinal Puljić predvodio je u samostanskoj kapeli sv. Franje u Bijelom Polju svečano misno slavlje tijekom kojeg je petnaest sestara proslavilo dijamantni, zlatni i srebreni jubilej redovničkoga života.

Uz gosp. Kardinala sv. Misu slavilo je desetak svećenika među kojima su bili mons. Željko Majić, generalni vikar hercegovačkih biskupija, fra Ivan Ševo, vikar Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM te duhovnik sestara fra Tomislav Pervan.

Sa zapaljenim svijećama i u svečanoj povorci, uz zvuke glazbala i gromkih glasova sestarskog zbora, ušle su svečarice u kapelu, gdje je u 11 sati započelo euharistijsko slavlje.

Među jubilarkama bilo je šest dijamantnih sestara koje su, upravo u Bijelom Polju, prije šezdeset godina započele novicijat: s. Rafaela Kožul, s. Benjamina Kožul, s. Bernarda Petrušić, s. Marcelina Sušac, s. Milena Galić i s. Bonaventura Paradžik. Sedma živuća, s. Borislava Martinović, jubilej je obilježila u sestarskoj zajednici u Zagrebu (fra Luje Maruna).

Uz dijamantne sestre, sedam sestara proslavilo je svoj zlatni jubilej redovničkoga života. Prije pedeset godina na spomendan BDM Kraljice, također u Bijelom Polju, stupile su u novicijat: s. Klementina Spajić, s. Felicita Marković, s. Ljiljana Kovač, s. Ines Marić, s. Janja Boras, s. Stjepanka Saraf i s. Julija Jovica.

Zajedno s njima slavila je i srebrena jubilarka, s. Mirela Kurevija, koja je novicijat započela 1993., u izbjeglištvu u Tihaljini.

Provincijska predstojnica s. Zdenka Kozina izrazila je na početku uzoritom gosp. Kardinalu dobrodošlicu i zahvalnost što se odazvao proslaviti ovaj, za našu redovničku obitelj, radosni događaj.

U prigodnoj homiliji gosp. Kardinal osvrnuo se najprije na liturgijska čitanja dana: o Božjem ustanovljenju i neraskidivosti braka, svetosti i vjernosti u braku. Ispripovjedio je pritom kako je kod jednog ispitivanja upitao krizmanike koja je lekcija najvažnija u životu. Jedna je krizmanica jednostavno odgovorila: „Najvažnije je u životu naučiti ljubiti. Tko nije naučio ljubiti, taj ne zna živjeti!“ Učiti ljubiti podrazumijeva učiti žrtvovati se, biti vjeran/na u malome. Vjernost u malome tajna je i snaga ustrajnosti…

Proslava jubileja prigoda je osvrnuti se na prošle godine i postati svjestan svoga identiteta. Svaka dionica života ima svoju stvarnost, ali svaka od njih traži prepoznati sebe u Božjem hodu. Istaknuo je Kardinal da je u svakom životnom pozivu, braku, svećeništvu ili redovništvu, najvažnije učiti, dozrijevati duhovno, biti učenik u Isusovoj školi, sve više se suobličavati Učitelju. Trenutak slavlja trenutak je zahvaljivanja: nisam zaslužio doživjeti ove godine, ali ..., nisam zaslužio izdržati, ali …, nisam zaslužio da ustrajno nosim križ, hvala ti!

Na koncu homilije, uz riječi zahvalnosti  (sa) slavljenicama, Kardinal je također uputio i riječi ohrabrenja svim sestrama naglašavajući važnost dostojanstva žene, a onda i redovnice, jer „vašim dostojanstvom i vašom vjernošću zapravo odgajate, molite za zvanja,“ te zaključio: „Crkva vas treba, trebamo vas kao osobe koje istinski nose svjetlo svjedočanstva.“

Kako predviđa Obrednik redovničkog zavjetovanja sestre jubilarke su nakon homilije, izgovarajući jednoglasno obrazac zavjetovanja, obnovile svoje posvećenje Kristu Zaručniku.

Prije završnog blagoslova provincijska predstojnica s. Zdenka zahvalila je gosp. Kardinalu na predvođenju euharistijskoga slavlja te na biranim i pobudnim riječima u homiliji kojima je potakao i ohrabrio slavljenice na vjernost Gospodinu. Potom je s. Zdenka prigodno slovo uputila jubilarkama, govoreći između ostaloga: „Svjesna sam, drage sestre, da ne raspolažem prikladnim riječima kako bih se približila istini jubilejâ kojima svjedočimo jer je vaš život daleko bogatiji no što ga u granicama ovog kratkog slova mogu obuhvatiti. Ne možemo se u ovom trenutku sjetiti svih podružnica i kuća u kojima ste svakodnevnom molitvom, zdušnim katehetskim radom i brigom za siročad, graditeljstvom i vođenjem domaćinstava, služenjem u bolnicama i domovima za nemoćne, šivanjem redovničkih odijela a nadasve jednostavnom i tihom prisutnošću unosile vedrinu 'žene vrsne' i služile potrebnima. O svemu tome snažnije govore upaljene svijeće s kojima ste došle do Gospodnjeg oltara. Njihovi plamenovi izraz su one nutarnje preobrazbe i trag koji je ostavio, i dalje ostavlja, vaš Bogu posvećeni život prokušan u vatri vjernosti i satkan od plemenite spremnosti: istrošiti se u istini i ljubavi za Boga kao svijeća. Bacati svjetlo da Isus može doći do srca braće i sestara. U tom malom simbolu svjetla prepoznajemo more milosti kojima je Bog oplemenio vaš život i koju ste drugima svjedočile.“

Osvrnula se i na liturgijski spomen BDM od Krunice i na živote svečarica, na njihovu svakodnevnu molitvu krunice, na prebiranje otajstava Isusova i Marijina života, čitajući u njima radosne i žalosne trenutke vlastitoga života i Glas odozgor: Dosta ti je moja milost… (2Kor 12, 9).

Svečani dan sestrinskog zajedništva, dan radosti i zahvalnosti nastavljen je uz zajednički objed u samostanskom blagovalištu te uz prigodne čestitke uzvanika. U ime vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović čestitku jubilarkama uputila je s. Lidija Glavaš, vrhovna savjetnica, potom mons. Željko Majić, fra Ivan Ševo i fra Tomislav Pervan. U ime slavljenica riječi zahvale izrekla je s. Klementina Spajić: zahvalnost Bogu za dar ustrajnosti na putu posvećenog života i služenja u Crkvi, za sestrinsko zajedništvo, životne uspomene…   (ssf)