31.08.2016

Seminar na temu ”Identitet suvremene redovnice”

Seminar za sestre do deset godina od položenih doživotnih zavjeta u duhovnom centru "Karmel sv. Ilije" u Zidinama održao je o. Zvonko Martić, OCD.

U prostorijama duhovnog centra „Karmel sv. Ilije“ u Zidinama, održana je 27. i 28. kolovoza 2016. godine duhovna obnova za sestre do deset godina od položenih doživotnih zavjeta, radi povezanosti između početnog i trajnog odgoja. Tema seminara bila je Identitet suvremene redovnice, a predavač o. Zvonko Martić, karmelićanin.

Susret je započeo u ozračju jednostavnosti i otvorenosti o. Zvonke Martića koji je pozdravio nazočne sestre, te kratko predstavio tijek programa i rada. Prvo predavanje održao je na temu: Osobni poziv kao glavni motiv koji određuje redovnika/cu.

U svome promišljanju vodio se Božjim pozivom i našim odazivom s naglaskom na poniznosti kao bitnoj vrjednoti Bogu posvećenih osoba. Govoreći o redovničkom identitetu, istaknuo je kako on nikad nije statičan, gradi se svakodnevno kako bi se postigla svetost, što je konačni cilj i svrha našeg poziva i poslanja. Na redovničkom putu, važno je spoznati bit redovnika, a ona se sastoji u potpunom predanju Bogu, prihvaćanju sebe i drugoga da smije i može biti drugačiji. Sposobnost mijenjati se i biti ponizan jedna je od važnijih oznaka zrele osobe. A ljepota Božjeg stvorenja sastoji se u sposobnosti tog stvorenja da se mijenja i obnavlja, istaknuo je između ostalog o. Zvonko. Jedna od pogubnosti redovničkog identiteta jest zatvaranje u sebe i vlastite okvire. Znati se slagati s drugim osobama, tražiti ono što nam je zajedničko, a ne ono što nas razdvaja, glavna je krjepost bez koje je nemoguć život u bilo kojoj zajednici, napose u redovničkoj. Kako bi suživot postao ugodan, potrebno je biti uvijek obziran, vidjeti potrebe i želje drugoga, a ne samo svoje. Kao jedan od problema u redovničkom životu jest duhovno prerušavanje i neautentičnost redovnika/ca, koji prema riječima o. Zvonke dovode do krize naših zajednica, odnosno krize redovničkog identiteta.

Popodnevni dio predavanja odnosio se na temu: Prihvaćanje/neprihvaćanje sebe; Otkrivanje Boga iz življene vjere. Govoreći o prihvaćanju sebe upravo onakvim kakvim nas je Bog zamislio i stvorio, o. Zvonko je istaknuo kako postoji mnogo ljudi koji sebe ne prihvaćaju u svome tijelu. A prihvatiti sebe u tijelu i u prošlosti grješnoj, polazište je na kojem bi se Bog na nas mogao osloniti. Tko se bavi prošlošću, ne može se baviti Bogom. A da bi Bog mogao koristiti naše moći, potrebno je staviti Mu se na raspolaganje kako bi On mogao biti središte našeg života. Upravo bi nam redovnički identitet kojeg izgrađuje i usavršava vjera trebao otkrivati Boga i identitet naše Zajednice pred drugima, istaknuo je o. Zvonko.

Drugi dan duhovne obnove započele smo Euharistijskim slavljem, koje je predslavio o. Jakov u koncelebraciji s o. Zvonkom, nakon čega je uslijedilo predavanje na temu:Čistoća, siromaštvo, poslušnost u vjeri, kao bitne smjernice redovničkog identiteta. „Vjera u Boga daje nam snagu i krila u našem svakodnevnom životu i radu, vjera se ne boji izazova, ona traži izazove“, riječi su kojima nas je o. Zvonko potaknuo na dublje promišljanje o redovničkom pozivu i poslanju. Život redovništva trebao bi biti u ravnoteži molitve i rada, u aktivnosti, a ne pasivnosti, po uzoru na Isusa Krista, a prilagođavanje Kristu čini nas sretnim redovnicima/ama. Mi bi smo ponekad htjeli obnoviti/reformirati zajednicu, ali bez obnavljanja vlastitog srca i žrtve, a identitet se gradi kad se drugome darujemo, ne misleći samo na sebe, pojasnio je o. Zvonko. Naši zavjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti su naš put do sjedinjenja s Bogom. Čistoća je pitanje opredjeljenja za Boga. Dopustiti drugome pokraj sebe da bude bolji i pametniji, jedan je od znakova čistoće. Dok čovjek drži stvari u rukama, ne može ih dati ni Bogu, ni ljudima, a upravo se po zavjetu siromaštva učimo biti nenavezani i slobodni za Boga i bližnje. Naš redovnički poziv je poslušnost Božjem glasu, a ako smo otvoreni Njegovom glasu, tada možemo poslušati Boga i poglavara i to nam ulijeva sigurnost u svakodnevnom životu isprepletenom radosnim i teškim trenutcima.

„Duh nas nikada ne potiče da sanjarimo, nego da činimo… Živjeti evanđelje iz ljubavi u siromaštvu, poslušnosti i čistoći, temelj je, pokretač i ispunjenje samih zavjeta u osobi Isusa Krista u kojem se ostvaruje identitet redovnika/ca, a to je identitet Kraljevstva božjega“, istaknuo je o. Zvonko na koncu duhovne obnove. Iza nas su bogata iskustva susreta s Bogom, samima sobom i jednih s drugima. Zahvaljujemo Bogu i Zajednici koja nam je omogućila dane duhovne obnove, o. Zvonki Martiću na bratskoj gostoljubivosti, te nadahnutim i bogatim mislima i poticajima kojima nas je vodio kroz duhovnu obnovu, kao i s. Slavici Barbarić za sestrinsku pratnju i raspoloživost. Obnova redovničkog identiteta, obnova redovničkog zajedništva, neophodna je ukoliko želimo biti nasljedovatelji Kristovi. A slijediti Krista, biti čovjek znači prepoznati u drugom lice Kristovo, znači ljubiti ga i iskazati mu milosrđe u braći i sestrama koji su nam darovani. (S. M. Marijana Selak)