04.02.2016

Dan KŠC-a i proslava blagdana sv. Ivana Bosca u Žepču

U petak 29. siječnja 2016. godine, pomoćni biskup mons. dr. Pero Sudar predslavio je svečanu svetu misu u župnoj crkvi sv. Ante u Žepču.

Pripravu za Dan Katoličkoga školskog centra u Žepču kojeg vode salezijanci započela je devetnicom na čast sv. Ivana Bosca. Prikladnim molitvama i pjesmama nastavnici i učenici pripremali su se za doček svoga zaštitnika. Ostale pripreme su počele mnogo prije, od natjecanja u matematici i odbojci do uvježbavanja igrokaza, recitala, zbora, folkloraša, animatora. Preko stotinu učenika sudjelovalo je u programu. Pripremajući program htjelo se prikazati svoje bogatstvo, a to je rad s mladima koje je iskazano kroz nesebično zalaganje i darivanje učenika i profesora KŠC-a.

Središnja proslava bila je u petak 29. siječnja 2016. godine kada je slavljena svečana sveta misa u župnoj crkvi sv. Ante u Žepču koju je predslavio pomoćni sarajevski biskup mons. dr. Pero Sudar, promicatelj katoličkoga školstva u Bosni i Hercegovini, u koncelebraciji ravnatelja KŠC-a u Žepču don Milana Ivančevića i ravnatelja ostalih KŠC-a, nekoliko župnika Žepačkoga dekanata te salezijanaca koji djeluju u Žepču.

U svojoj propovijedi mons. Sudar je govorio o daru Božjemu koji se očitovao u životu don Bosca i salezijanskoj karizmi. Potaknuo je odgojitelje neka uče od don Bosca biti zahtjevni, a istovremeno imati mnogo ljubavi za mlade, kako je današnjeg sveca naučila njegova majka. Samo dobrim odgojem prožetim ljubavlju možemo očekivati i dobra i zdrava čovjeka. Bitno je uvijek imati troje na pameti prilikom odgoja: treba učiti djecu razmišljati vlastitom glavom, u svakome radu i djelovanju treba biti prisutan Bog i treba učiti djecu da postoji ljubav bez interesa. Voljeti i ljubiti bez interesa! Ako sebe u potpunosti ne dajemo, ne možemo očekivati ni od drugih da to čine. Čovjek nije svjetlo, ali uz Boga on to svjetlo postaje. Dopustimo da nas zapali Božje svjetlo, jer bez toga nije moguće prepoznati ono sveto ni u dobrim odgajanicima, a pogotovo ne u onima koji se opiru i koji su na rubu. Čovjek nije sol zemlje, ali uz Boga to postaje. Jednako je tako kao sol potrebna mudrost odozgor kako bi mogli odgajati s povjerenjem. Propovjednik je istaknuo kako valja mlade poslati u život s navikom rada, ali i sa spoznajom da ima Netko iznad njih tko ih voli. A to je Bog koji je uvijek spreman oprostiti im svaki grijeh. Dosta je priznati i pokajati se i živjeti tako u Božjemu svjetlu i radosti, zakljičio je mons. Sudar.

Svečanosti i ljepoti euharistijskog slavlja pridonio je i školski zbor udružen s Dominiksima. Sudionici su iskusili poseban ugođaj u srcu i duši.

Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u prostorijama žepačkog KŠC-a gdje je upriličena akademija za učenike, djelatnike, roditelje i uzvanike. Školski zbor je na početku otpjevao himnu katoličkih školskih centara. Učenici su pripremili bogat program. U recitalu „Don Bosco za mlade, mladi za don Bosca“ prikazan je život don Bosca, uloga njegove majke, vjera, molitva i ljubav prema odgoju koja je bila u njemu od malena. Na simpatičan način u igrokazu o dolasku salezijanaca u Žepče, mladi su prikazali nastanak salezijanske karizme i ukorjenjivanje salezijanske karizme u bosansko-hercegovačko tlo, odnosno u dušu toga kraja. Salezijanski animatori su izveli jednu dinamičnu društvenu igru kojom su stvorili dinamičnu atmosferu u publici. Čak je i bio dio animatorskoga tima.

Tijekom akademije biskup Sudar je uručio Godišnju nagradu „Petar Barbarić“ učeniku Dubravku Tomiću, koji je nakon toga sve sudionike počastio svojim talentom odsviravši jednu lijepu skladbu na gitari. Ovom izvedbom Dubravko je opravdao dobivenu nagradu. Biskup je opet uputio očinsku riječ prisutnima podsjetivši na probleme odlaska mnogih iz Bosne i Hercegovine. Rekao je kako nije bitno u kakvim okolnostima čovjek živi, ni u kakvim mogućnostima, nego je odlučujuće ono što je u srcu čovjeka, s kakvim srcem živi. Potaknuo je sudionike slavlja da grade i vole svoju zemlju s vjerom u Boga jer ćemo jedino tako moći voljeti i čovjeka, drugoga i drugačijega.

Na kraju je nastupila folklorna sekcija čiji članovi su svojom svirkom, kolima i nošnjom nakratko oživjeli duh prošlosti.

Na proslavi zapažena je bila i izložba fotografija kojom je predstavljen tijek razvoja salezijanskoga djela u Žepču, od 1995. godine do danas. Za sudionike je bio organiziran domjenak, maštovito pripravljen vrijednim rukama.

U svom izvješću Tanja Slišković piše: „Svake godine iznova, Dan centra budi mi neke lijepe uspomene vezane uz dolazak salezijanaca. Kako je igrokaz i predstavio, prije dvadeset godina došli su njih trojica u mjesto gdje je rijetko tko znao za njihovo postojanje i rad. Na samome početku molilo se: „Tvoj Duh oživljuje Crkvu dajući vjernicima spremnost i odvažnost da odgovore potrebama vremena. Tako je potakao don Bosca da učini Crkvu osjetljivom za svijet mladih. Neka salezijanci vjerni Don Boscu nastave njegovo djelo u našoj Domovini, a ti ih zauzvrat obdari novim snagama.“ Vođeni snagom Duha, ova molitva je i oživjela. U to su vrijeme nama mladima salezijanci bili kao rijetka pojava koja je sanjala s nama naše snove. Na prijateljski način pristupali su svakom učeniku i rušili one stare barijere odnosa profesor-učenik. Bili su ono svjetlo i sol. Svjetlo koje je s godinama prerastalo u sunce radosti, dječjih osmijeha, mladalačkih snova… A danas s tim istim žarom okupljaju mlade. Put je bio težak, ali njih četrnaest su ga ravnali svojim zalaganjem i približavanjem mladima.

Mladi i djeca koji dolaze u Oratorij subotom, proslavili su blagdan Don Bosca u subotu, na svoj uobičajen način – igrom i molitvom.

Na sam dan sv. Ivana Bosca, 31. siječnja, slavljena je sveta misa u 9,30 sati u KŠC-u zajedno s mladima, salezijancima suradnicima, bivšim učenicima, djecom iz Oratorija i njihovim roditeljima i mnogim obiteljima koje prepoznaju salezijansku karizmu kao dragocjenost. Nakon svete mise mladi iz Oratorija su izveli igrokaz iz života Don Bosca, a onda smo nastavili druženje u Omladinskome centru uz slatku zakusku i igru za naše najmanje. 

Uistinu, mnogi u Žepču prepoznaju ovo kao vrijednost već sada. A kad odu dalje još više cijene ovo Don Boscovo djelo, jer ono nema drugu svrhu nego da se mladi oblikuju što bolje i da budu pošteni ljudi i dobri vjernici.

Neka nam svima Don Bosco izmoli ono što nam je najpotrebnije kako bismo bili sretni, ovdje i u vječnosti," zaključuje u svom izvješću gđa Slišković. (kvrppbih/Tanja Slišković)