31.03.2014

Susret predstojnica Provincije Majke Divne

Na poziv provincijalne glavarice s. Terezije Karača, susret s predstojnicama je održan na Stupu u Sarajevu, a voditelj je bio fra Pero Vrebac, OFM.

Na poziv provincijalne glavarice sestara milosrdnica Provincije Majke Divne s. Terezije Karača, održan je 22. ožujka susret predstojnica u samostanu na Stupu u Sarajevu. Voditelj susreta je bio fra Pero Vrebac, OFM, duhovnik bogoslova Franjevačke teologije na Neđarićima.
Susret je započeo sv. misom u samostanskoj kapeli Majke Divne, a zatim je voditelj izložio predavanje na temu "Predstojnica - graditeljica zajedništva".
Kao uvod u svoje predavanje, fra Pero je kroz anonimnu anketu, pozvao sudionice da napišu tri najveća problema u svojoj zajednici i neka ih poredaju po veličini.
Pročitavši naglas rezultate ankete te zajednički komentirajući,  fra Pero je započeo svoje izlaganje govoreći o odvažnosti osobne zrelosti  koja je potrebna za izgradnju zajedništva.
Najčešći uzrok poteškoća i napetosti koje naše zajednice pretvaraju u mjesta patnje, gdje postaju vidljivima naše ograničenosti, rane, strahovi, bjegovi i naša nemoć da radosno živimo zajedno, jest nedostatak ljudske zrelosti. Trebamo imati na umu da nismo savršeni pozvani na svetost, nego smo grješni pozvani za stol milosrđa Gospodnjeg. Proces rasta u ljudskoj zrelosti traje cijeli život. Pitanje je želimo li rasti? A za rast je potrebno prihvatiti sebe i voljeti se u vlastitoj ljudskosti. Zatim naučiti biti samostalni, razviti svijest odgovornosti i obveze, otvoriti se drugima i otvoriti se svijetu. Nemoguće je napredovati u bilo kojem smjeru ljudske zrelost bez ozračja zdrave zajednice koje uključuje: osjećaj prihvaćenosti, odsutnost mrmljanja, osjećaj radosti, raspoloživost za suradnju i odgovornost, umijeće da razumijemo i ispričavamo jedni druge, komunikacija, velikodušnost u uzajamnom praštanju.

U drugom djelu, fra Pero je govorio o kršćanskoj zrelosti  koja je temelj zdravog duhovnog zajedništva. Počevši od prve kršćanske zajednice koja je svoje zajedništo gradila istom
vjerom u Isusa Krista, lomljenjem kruha, molitvama, kao i djeljenjem svojih materijalnih dobara s potrebnima. Tako su svi, iako različiti, postali jedno srce i jedna duša. Lukino iskustvo: Dj 2,42-47; 4, 32-35; zajedništvo u vjeri, euharistiji, molitvi i matrijalnim dobrima.
Pavlovo iskustvo: 1 Kor 1,10; 12, 4-11;  zajedništo u različitosti - svi jednim Duhom kršteni i istim Duhom napojeni. Za Pavla vezivno tkivo u  izgradnji zajedništva jest ljubav 1 Kor 13,1-7.
U trećem djelu izlaganja  naglasak je na redovničkoj zrelosti koja je karizmatski temelji zajedništva. Uzimajući za primjer iskustvo zajedništva naših utemeljitelja sv.Vinka i sv.
Lujze. Sv.Vinko je svoje zajedništvo gradio na djelotvornoj ljubavi prema bližnjima. U tome ga je krasila krepost poniznosti i raspoloživost za služenje.Vjera u Isusa Krista nadahnjivala ga je da u potrebnima susreće Isusa bolesnog i poniženog. Vršeći djela milosrđa, Vinko je tražio i vršio volju Božju. Lujzino iskustvo zajedništva: služenje siromasima u ljubavi, pažnji i srdačnosti. Duhovnost sv. Lujze je počivala na čvrstim temeljima: na pobožnosti prema Presvetom Trojstvu i prema Majci Mariji. Za nju je  Presveto Trojstvo predstavljalo uzor života u zajedništvu. Ona piše: "Prave kćeri kršćanske ljubavi, ako hoće dobro činiti ono što Bog od njih traži, moraju međusobno biti sjedinjene, jer nam je naša iskvarena narav oduzela to savršenstvo srca, odjeljujući nas od našeg jedinstva koje je u Bogu.
Stoga moramo sve, da se približimo Presvetom Trojstvu, biti jedno srce i djelovati u istom duhu, kao što je to u trima Božanskim osobama".
I na kraju svog izlaganja, predavač donosi Isusovu viziju zajedništva: Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje, Lk 20, 27. Zajedništvo s Isusom omogućuje nam graditi zajedništvo s drugima. Ovaj rast podrazumijeva obraćenje: traženje volje Božje Lk 22, 42-46; malenost i služenje Mt 20,25-28; Mk 10,35-45; komunikacija : otvorenost, jasnoća i iskrenost Mt 16,24-25; povjerenje Iv 20, 15-19; bezuvjetna ljubav i praštanje  Mt 18,21-22.

Nakon izloženog predavanja, uslijedila je kratka diskusija, a potom objed u sestarskoj blagovaoni uz ugodan razgovor i druženje.

Poslije podne sestre su nastavile s radom. Provincijalna glavarica s. Terezija je zahvalila sestrama predstojnicama na suradnji i brizi za zajednice koje su im povjerene, iznijela je statistiku provincije te najavila sve važne događaje u provinciji. Zatim je s. M. Julijana Djaković upoznala sestre s radom povjerestva za misije, a s. M. Blanka Jeličić s radom povjerenstva Vinkovske Marijanske Mladeži. Također su i druge sestre sudjelovale svojim prijedlozima, pitanjima i komentarima.

Sve sudionice su izrazile zadovoljstvo zbog održanog susreta te istaknule kako su takvi susreti potrebni i korisni za zajednički hod i rast u zajedništvu.

                                                                                                            (kvrpp bih/mm)