10.03.2014

Početak duhovnih vježbi sestara SMI i proslava Stadlerovoga dana

Vlč. Karača je u svojoj propovjedi stavio svima za uzor Stadlera čija je lozinka bila „žrtvovati sve pa i samoga sebe za Krista raspetoga“.

Tridesetak sestara Služavki Maloga Isusa sarajevske provincije Bezgrješnog Začeća BDM hodočastilo je na grob svoga Utemeljitelja sluge Božjega nadbiskupa Stadlera u sarajevsku prvostolnicu te sudjelovalo u euharistijskom slavlju prije početka svojih duhovnih vježbi.

Večernje misno slavlje Stadlerovog dana, 8. ožujka predslavio je kapelan vlč. Ivan Karača, u suslavlju vicerektora Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa vlč. Marka Mikića, duhovnika Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa vlč. Žarka Ošapa te đakona vlč. Ante Barišića. Uz mnogobrojne Stadlerove duhovne kćeri na misi su sudjelovali Bogoslovi Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa, Prijatelji Maloga Isusa iz Sarajeva, djeca Stadlerovog dječjeg doma Egipat i vjernici sarajevskih župa. Tema propovijedi za Stadlerov dan 8. ožujka 2014. godine bila je „Unositi svjetlo u tamu svijeta“, a pripremio ju je i dostavio svim župama i crkvenim ustanovama Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Pavo Jurišić – postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega nadbiskupa Josipa Stadlera. Lijepa je to prigoda da se svakog osmog u mjesecu razmišlja kako o misnim čitanjima, tako i o životu prvog Vrhbosanskog nadbiskupa Stadlera.

Nakon osvrta na misna čitanja vlč. Karača je progovorio o životu nadbiskupa Stadlera za kojega vlč. Tomas napisa da je „Božji čovjek, uzor samozataje, skromnosti, neumoran radnik za Božju slavu i za dobro Crkve i naroda“. Istaknuo je zatim kako je taj Velikan Duha dugo bio prešućivan, te citirao vlč. Tomasa koji za Stadlera napisa: „Namjerno je nastojao, da se o njemu što manje piše. U svojoj produhovljenosti smatrao je da su mu dovoljni svjedoci djela i ustanove, što ih je osnovao, a poznavao je svoj narod i svećenstvo i bio čvrsto uvjeren da će ga oni živa i mrtva pravilno shvaćati i pravedno prosuđivati“. Prenoseći nadalje ono što je za Stadlerov dan napisao mons. Jurišić, vlč. Karača je stavio svima za uzor Stadlera čija je lozinka bila „žrtvovati sve pa i samoga sebe za Krista raspetoga“. Citirao je što o Stadleru napisa dr. Pozman koji u posmrtnom slovu objavljenom u Katoličkom listu 1918. piše kako je Stadler prije smrti htio da mu se iskopa grob „ne u prezbiteriju, kako je to inače uobičajeno za biskupe, nego na dnu crkve ispod križa i ispred pobočnog oltara. Po uzoru na raspetog Spasitelja napustio je svijet siromašan. Kad su ga na samrtnoj postelji pitali je li napisao oporuku, odgovorio je: 'Oporuku? Kakvu oporuku? Ja nemam ništa osim ovih par sitnica, ovaj namještaj tu kojeg ostavljam svome nasljedniku'“. Nakon propovijedi nastavljeno je s misnim slavljem.

Tijekom euharistijskog slavlja svirali su i pjevali Bogoslovi Vrhbosanskog Bogoslovnog Sjemeništa.

Na kraju svete mise koncelebranti i vjernici su na Stadlerovom grobu molili molitvu za njegovo proglašenje blaženim. Sa Stadlerovog groba podijeljen im je misni blagoslov, a sestre Služavke Maloga Isusa su ostale zahvaljujući Bogu da im je dano slijediti trag sluge Božjega nadbiskupa Stadlera te su također molile da se tijekom duhovnih vježbi obnove u Duhu koji je prožimao njihovog Utemeljitelja Stadlera. Nakon svete mise sestre su pošle u svoj duhovni Centar Kuće Navještenja na Gromiljak gdje im duhovne vježbe predvodi fra Damir Pavić – župnik župe Rođenja BDM u Brestovskom.

(Lilja M.)