Trapisti

Red cistercita strožijeg opsluživanja, OCSO (ordo cisterciensis strictioris observantie) poznatiji kao „trapisti“, nastaju reformom cistercitskog reda u 17. st. u Francuskoj, u samostanu La Trappe, odakle i dolazi naziv „trapisti“. Jedan su od najstrožijih redova u Katoličkoj Crkvi. Žive i opslužuju „Pravilo sv. Benedikta“ te su kao takvi baštinici monaške tradicije, pa treba reći da su oni prije svega monasi cenobiti, a tek posljedično redovnici, u onom smislu u kojem se redovništvo kao takvo danas shvaća. Dijele se na oce-svećenike, i časnu braću-korske monahe. Kao takvi „trapisti“ provode jedan strogo zatvoreni, i kontemplaciji i radu posvećeni život. Poznato geslo takvog načina življenja je „ora et labora“- moli i radi. Osim zajedničke molitve, obvezni su svaki dan određeno vrijeme odvojiti za „lectio divina“- božansko čitanje Svetoga Pisma, koja je jedna posebna snaga svojstvena monaškoj duhovnosti. Zbog toga „trapisti“ u pravilu nemaju nekakvog drugog apostolata; nemaju župe, pastorala, ni školskih i drugih sličnih aktivnosti.

Kratki povijesni osvrt na dolazak "Trapista" u Banja Luku

Nakon neuspjelog pokušaja da osnuje samostan „trapista“ u Hrvatskoj, sluga Božji o. Franz Pfanner 21. lipnja 1869. dolazi u Delibašino Selo u blizini Banja Luke, gdje kupuje zemljište i osniva samostan koji naziva „Marija Zvijezda – Maria Stern“. O. Franz i subraća, su u kratkom vremenu svojim neumornim radom učinili jednu malu, kako duhovnu tako i industrijsku „revoluciju“ u tom kraju BiH. Nakon 400 g. prvi održavaju Tijelovsku procesiju, otvaraju sirotište za djecu, osnovnu i zanatsku školu, gimnaziju i visoko teološko učilište. Grade mnoge industrijske pogone (ciglana, kovačnica, mlin, sirana, pivovara, tiskara…) i bolnicu, a 1899. grade hidrocentralu na Vrbasu i prvi počinju proizvoditi električnu struju ne samo u BiH nego i šire. O. Franz dovodi u Banja Luku i dvije ženske redovničke zajednice: Milosrdnice (1872.) i Klanjateljice (1879.), Sam samostan - koji je 1885. uzdignut na naslov opatije - doživljava veliku ekspanziju, tako da vrlo brzo postaje najveći trapistički samostan na svijetu. Godine1913. na popisu je bilo 265 „trapista“ koji su u samostanu živjeli i radili. Veliki progon i raspad zajednica doživljava krajem II. svijetskoga rata, kada im nove jugoslavenske komunističko-socijalističke vlasti oduzimaju svu imovinu, (zemljišta, zgrade, pogone… ) uključujući i sam samostan. Ostavljaju im samo njihovu veliku i monumentalnu crkvu za potrebe bogoslužja. Zbog pomanjkanja sredstava za život, 1973. g. tadašnji biskup im dodjeljuje župu na upravljanje. Živeći skromno, preostala dva „trapista“poglavar samostana p. Zvonko Topić i upravitelj župe p. Tomislav Topić svoje su pouzdanje stavili u Božje ruke. S vjerom u zagovor „najsvetije među svim stvorenjima“ Blažene Bogorodice Djevice Marije, i sluge Božjega p. Franza Pfannera, vjeruju i nadaju se novim zvanjima i ponovnom oživljavanju nekad slavne opatije „Marija Zvijezda“.

 

Kontakt:

Zvonko Topić

Slatinska 1
BiH - 78000 Banja Luka
tel. 051/300 951
tel./faks 051/319 551;
mob. 065/617 622
e-pošta: trapist@inecco.net


Fotogalerija