10.04.2017

Duhovna obnova salezijanskih suradnika u samostanu karmelićana

Voditelj duhovne obnove bio je don Ivan Terze, SDB iz Splita, a sudjelovali su salezijanski suradnici iz Žepča, Zadra i Splita sa svojim duhovnicima.

U nedjelju, 2. travnja, salezijanska obitelj, šezdesetak osoba, susrela se na duhovnoj obnovi u velebnom zdanju sv. Ilije na Buškom jezeru. Trenuci tišine i odmaka od svakodnevnice svima su potrebni, a pogotovo u korizmenom vremenu u kojem se želimo susresti sami sa sobom, s Gospodinom, ali i s drugim, dragim ljudima s kojima dijelimo isto poslanje.

Suradnici iz Žepča sa svojim duhovnikom don Josipom Stanićem, iz Zadra s don Petrom Belinom koji je ujedno i delegat za suradnike na razini Provincije, i suradnici iz Splita. Voditelj duhovno obnove don Ivan Terze iz Splita, rado se odazvao pozivu i obogatio sudionike susreta svojim razmišljanjem i blizinom. Tema je uzeta iz pobudnice Svetog Oca – Obitelj. Toliko aktualna, toliko životna, da je svakog od prisutnih ponukala na još dublje promišljanje i prepoznavanje znakova vremena u životu svoje obitelji, kao i u životu salezijanske obitelji kojoj smo dali obećanje i kojoj pripadamo srcem i životom.

U uvodnom predavanju don Ivan je naglasio važnost empatije i promjene mentaliteta u odnosu na osobe koje imaju poteškoća u svom obiteljskom životu. Također je naglasio važnost prepoznavanja znakova vremena, kao što je i don Bosco u svoje vrijeme prepoznavao potrebe i prioritete. Pratiti, razlučiti i uključiti zajednicu – tri su važna područja kroz koja smo razmišljali o ovoj temi. Na kraju izlaganja don Ivan je  protumačio evanđeoski tekst o putu u Emaus, i svatko je u tišini neko vrijeme razmišljao o pitanjima: Što mi Bog danas želi reći preko ove Riječi? Gdje me šalje? Koji su mi prioriteti? Kako funkcioniramo kao zajednica? Na koje poteškoće nailazimo? Kada smo zadnji put ozbiljno razgovarali o planovima, projektima, i vrednovali učinjeno?…

Nakon osobnog promišljanja, sudionici su radili u 5 grupa i razgovarali o navedenim pitanjima. Razgovor u svim grupama bio je vrlo živ i konstruktivan i bilo nam je žao što nemamo više vremena – piše u svom osvrtu Miranda Banovac   – No, to je znak da nam nedostaje ovakvih susreta i da trebamo i u našim središtima puno više razgovarati,  zajedno planirati i djelovati. U plenumu je svaka grupa iznijela kratke zaključke svojih razmišljanja.

Središte obiteljskog okupljanja je stol. Najprije smo se nahranili na euharistijskom stolu. U propovijedi don Ivan je, tumačeći Riječ, provokativno postavio pitanje: U kojoj se ulozi prepoznajemo? U ulozi Marte i Marije ili Lazara koji je mrtav, ali ga Isus oživljava? Je li naš odnos često puta mrtav? Imamo li sućuti i razumijevanja za druge? Što je s našom vjerom? Pozivamo li Krista da nas oživljuje, mijenja i preobražava?

Nakon mise okrijepili smo se ukusnim i obilatim ručkom i kolačima uz prijateljski razgovor, smijeh i šale. Druženje smo završili šetnjom oko samostana moleći krunicu.

Ispunjeni, osnaženi, odmoreni, krenuli smo u svoje obitelji i zajednice s čvrstom odlukom da ćemo se još više brinuti oko najdragocjenijeg blaga koje imamo – oko obitelji.