01.07.2016

Magistrirala Branka Perković, članica ŠSF-Mostar

Na Akademiji Alfonsiana, s. Branka je temu magistarskoga rada "Važnost odgoja za bračnu vjernost u 'kulturi prolaznoga'" obradila kroz tri poglavlja.

S. Branka Perković završila je svoj dvogodišnji studij na Akademiji Alfonsiana, Visokom Institutu za Moralnu teologiju koji je sastavni dio Papinskog Sveučilišta Lateran u Rimu, i 25. lipnja 2016 stekla naslov magistra moralne teologije.

Tema magistarskoga rada s. Branke je Važnost odgoja za bračnu vjernost u 'kulturi prolaznoga' (L'importanza dell'educazione alla fedeltà coniugale nellacultura del provvisorio), obrađena kroz tri poglavlja.

Polazeći od biblijskoga viđenja braka, opisanoga u dva izvještaja o stvaranju u knjizi Postanka (Post 1,27-28; 2,18-25) gdje je jasno prikazana potreba čovjeka, slike Božje, za zajedništvom, prikazano je kako upravo u braku između muškarca i žene čovjek nalazi puninu svoje čovječnosti. Danas, u „kulturi prolaznoga“, kako je naziva papa Franjo u enciklici Laudato si', govori se o novom viđenju vrjednota, između kojih je i bračna vjernost, a govoriti o njoj moguće je samo ako se prepozna kao takva. Stoga je nužno odgajati za bračnu vjernost koja nije viđena samo u svojoj negativnoj dimenziji, odnosno kao odbijanje preljuba, nego kao zajednički životni projekt koji ne dopušta individualizam te otvara drugome koji, unatoč svemu, ostaje za nas uvijek misterij. Odgajati za bračnu vjernost znači uvidjeti njezinu blisku povezanost s afektivnošću i načinu na koji se ona iskazuje. Nije nešto što se posjeduje jednom zauvijek, nego zadatak koji se suočava sa izazovom vremena i uvijek se iznova obnavlja. To zahtijeva rad na osobnome sazrijevanju kako bi se u istini i ljubavi moglo darovati drugome. Koliko god ljudski napor bio važan, on ipak slabome čovjeku ostaje nedovoljan za življenje bilo koje vrjednote. Bog koji je kroz povijest Izabranoga naroda prikazan kao vjeran unatoč nevjernome puku, ostaje temelj i oslonac bračne vjernosti koje je hranjena i poduprta sakramentalnim životom te bračnom i obiteljskom duhovnošću.

Ukazuje se potreba pratiti ne samo mladiće i djevojke koji se spremaju za bračni život, nego i bračne parove, posebice one mlade, na njihovu bračnom duhovnome putu i sazrijevanju. Cilj ovoga rada je ukazati kako odgoj za bračnu vjernost nužno znači ponovno otkriti ljepotu bračne ljubavi koju je želio i želi sam Stvoritelj govoreći kako „nije dobro da čovjek bude sam“ (Post 2,18).  (www.mostar.ssfcr.org)