10.06.2016

U Osijeku predstavljeni svesci Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine

Ukupno djelo od četiri sveska imat će gotovo 6 000 kartica teksta, više od 3 000 fotografija sa gotovo 150 000 informacija o BiH i Hrvatima u njoj.

Znanstvenoj i široj javnosti u Osijeku svečano je 9. lipnja predstavljena Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine. Nazočnost uglednika kulturnog i javnog života, akademske zajednice i Crkve u foajea osječkog Hrvatskog narodnog kazališta ukazala je na vrijednost objavljenih dvaju svezaka (A – J) koji su izniman doprinos materijalno-povijesnoj i duhovnoj baštini Hrvata. Uvodničar predstavljanja Enciklopedij prof. ddr. Miljenko Brekalo, istaknuo je neprijepornu važnost dvaju svezaka od kojih je prvi tiskan 2009. godine, a drugi (E – J) 2015. te su oba predstavljena u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, Splitu i sada u Osijeku. Razmatrajući sa stručnih motrišta Hrvatsku enciklopediju BiH su predstavili: Ivan Anđelić, ravnatelj Hrvatskog leksikografskog instituta BiH, prof. dr. Zoran Tomić, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i pomoćnik gl. Urednika HE BiH, fra dr. Marko Karamatić, profesor na Franjevačkom teološkom učilištu u Sarajevu i izvršni urednik HE BiH, te doc. dr. Ivica Šola, profesor Odjela za kulturologiju Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku.

„Naša pluralnost nas ni u kojem segmentu ne odvaja od pripadnosti hrvatskom narodu kao cjelini jer smo i mi tijekom povijesti uložili u hrvatski ukupni identitet mnogo, primjerice spominjem Matiju Divkovića koji je kao franjevac Provincije Bosne Srebrene 1611. godine objavio čuveno djelo 'Nauk krstjanski', koje je pisano na narodnom, hrvatskom jeziku i pismu, dok smo još živjeli pod Osmanskom okupacijom, šireći se čitavom Bosnom i Hercegovinom prešlo Savu u našu Slavoniju koja ga je prihvatila, a čiji jezik će u lingvističko-filološkom predlošku biti osnovica sadašnjem hrvatskom standardnom jeziku... Franjevci Bosne Srebrene i Slavonija su organski povezani sa tisuću kulturoloških, etnoloških i rodovskih veza. Stoga smo poseban značaj dali našoj Katoličkoj Crkvi na svim poljima života i dajući posebnu natuknicu svakoj, pa i najmanjoj župi sa fotografijom župne crkve. Ideja za ovo djelo je potekla iz Sarajeva gdje je prof. dr. Nikola Filipović u ratnom i opsjednutom Sarajevu 1993. počeo prikupljati građu svjestan pogroma koji nam se, po ne znam koji put, ponavlja na ovom trusnom području", kazao je Anđelić zahvalivši svima koji su sudjelovali u pothvatu skupljanja, „filigrantskog mjerenja snage i tona svake riječi i rečenice, čuvajući se preoštrih neargumentiranih navoda, izvođenja loših i pogrješnih zaključaka" te naposljetku objavljivanja. „Ukupno djelo od četiri sveska imat će skoro 6 000 kartica teksta, više od 3 000 fotografija, oko 150 zemljopisnih i povijesnih karata sa skoro 150 000 informacija o BiH i Hrvatima u njoj. Djelo za sada rade 182 znanstvenika. Danas predstavljamo dva sveska, što čini polovinu ukupnog djela. Najteži dio posla je završen jer u drugom svesku se nalaze velike makropedijske natuknice kao što su: Franjevci, Franjevački red, Franjevački samostani u BiH, Franjevačka književnost u BiH, Hrvati, Hercegovina, Ilirski pokret, Ilirizam, Jezik u BiH i dr. U pravilu enciklopedijski članci se pišu na temelju najmanje tri vjerodostojna vrela i veoma često smo provjeravali eventualno sporna želeći utvrditi znanstvenu istinu. Djelo silinom abecedarija kroz male, srednje i velike makropedijske članke nudi dubinski uvid u BiH kroz čitavu njenu povijest do suvremenog doba", kazao je Anđelić te kao ravnatelj izrekao bojazan za daljnje financiranje izdavanja preostala dva sveska „zbog toga što ne uspijevamo uvjeriti zastupnike u skupštinama županija i Federacije BiH da nas uvrste u bilo koji proračun, a da nije bilo financijske potpore Vlade Republike Hrvatske putem Državnog ureda za Hrvate izvan domovine i javnoga natječaja, ovo današnje predstavljanje bi bilo samo želja". Tomić je pak istaknuo kako Hrvati u BiH objavljuju vlastitu enciklopediju BiH svjedočeći o njoj i o sebi, a to znači ostaviti trag svojega postojanja i opstojanja, napominjući: „Enciklopedija je dobar izvor informacija o BiH i Hrvatima u njoj, a drugi je svezak osobito značajan jer obrađuje iznimno značajne leksikofrafske jedinice: Hrvati, Franjevci, Jezik, Iliri... HE BiH je objektivno, vjerodostojno i na vrelima potvrđeno djelo, najkvalitetnije djelo izdano u BiH u 21. stoljeću. Kao pomoćnik glavnog urednika poručujem da ćemo i nadalje razočaravati skeptike i radovati sve one koji se svakom dobru raduju." Govoreći o nazivu enciklopedija, Karamatić je podsjetio kako je prvi u svijetu taj naziv upotrijebio hrvatski latinist, filozof i teolog Pavao Skalić u 16. stoljeću u svom djelu Epistemon (priručnik) enciklopedije ili kruga svetih i svjetovnih disciplina, te je otkrio kako se u Osijeku počela stvarati povijest hrvatske enciklopedistike! „U Osijeku je objavljena prva enciklopedija u Hrvata pod naslovom: Hrvatska enciklopedija. Priručni rječnik sveobćeg znanja. Tiskana su dva sveska 1887. i 1890., od predviđenih pet. Pretiska je objavljen 1996. Otac te enciklopedije i glavni urednik je Ivan (Branislav) Zoch (1843.-1921.) koji je utemeljio projekt u suradnji s Josipom Mencinom (1856.-1900.), a obojica su u Osijeku bili gimnazijski profesori", kazao je Karamatić te pobliže upoznao s poviješću hrvatske enciklopedistike, zaključivši: „Hrvatska enciklopedija BiH jest prva enciklopedija stvorena na tlu Bosne i Hercegovine, što znači da je riječ o pionirskom pothvatu, barem što se tiče BiH... Hrvatski leksikografski institut BiH iz Mostara, nositelj projekta, jest mali pogon u usporedbi s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža u Zagrebu. S obzirom na činjenicu da je sudjelovalo više od 150 suradnika kvalificiranih za pojedina područja i tridesetak urednika struka iz BiH i Hrvatske, trebalo je u konačnici uložiti mnogo napora kako bi se svi tekstovi formalno i sadržajno uklopili u jedinstvenu cjelinu. Naslov HE BiH ukazuje na činjenice – da je ona hrvatska s naglaskom na povijesti, kulturi, duhovnosti, gospodarstvu, znanosti, umjetnosti bosanskohercegovačkih Hrvata, te je riječ o enciklopediji Bosne i Hercegovine... Osnovno polazište Redakcije enciklopedije bila je slika BiH kao višenacionalne i višekonfesionalne zemlje." Predstavljanje je zaključilo esejističko razmatranje Ivice Šole o vrednovanju smisla enciklopedije koje je u „prikupljanju, organizaciji i čuvanju zajedničkog znanja i memorije, ali i u filtriranju istog znanja". „U današnje vrijeme mnogi tvrde da su 'klasične enciklopedije', poput ove koju danas predstavljamo, izgubile smisao. Naime, sve donedavno naša kultura bila je ustrojena vertikalno, na metafori stabla. Stablo ima korijen, deblo i na kraju grane, dakle hijerarhijski je 'ustrojeno'. Danas je naša kultura ustrojena horizontalno. Metafora toga je Internet, Mreža. Tu se promijenila i narav znanja, ono doživljava proces koji se naziva demokratizacija znanja. Taj proces demokratizacije znanja putem metafore mreže, a ne stabla, nosi u sebi veliku opasnost koju enciklopedije klasičnog tipa velikim dijelom izbjegavaju, a to je da nema više filtriranja znanja, da se ono neprestano gomila, da se pretvara u džunglu u kojoj teško možete razaznati točno od netočnoga, vjerodostojno od nevjerodostojnoga, to je znanje često podastrto bez navođenja izvora, odnosno korijena, pa je samim tim nemoguće vidjeti kakvo stablo i kakve grane i plodovi će iz njega izniknuti", kazao je Šola podastirući kritiku/kritičare Wikipedije, npr. pok. filozof i književnik Umberto Eco, odnosno „mrežnog znanja netočnosti, polutočnosti" kao podivljalog znanja kojega Eco naziva znanje bez autoriteta „Enciklopedije klasičnog tipa, kakvu danas predstavljamo, su znanje proizišlo iz autoriteta, to su provjerena znanja, organizirana znanja u kojima je jednako važno ono što je napisano kao i ono što je, pod navodnicima, zaboravljeno, kako bi na provjerenom sjemenu znanja svatko tko želi gradio svoje stablo. One ne smiju izumrijeti u paradigmi mreže, kako neki predviđaju, ovakve enciklopedije su herbicid koji uvijek stoji pri ruci kada se mrežno podivljalo znanje pretvori u korov koji prijeti zamračiti jasan pogled u svijet koji nas okružuje. Zato svim priređivačima ovog herbicida čestitke i zahvala na učinjenom trudu, uz zamolbu: Nastavite dalje, stablo koje ste zasadili još nije dostiglo svoju punu veličinu. Ali i već sada je, zahvaljujući vašem trudu i znanju, dovoljno veliko da mu korov ne može ništa", zaključio je Šola. Predstavljanje u Osijeku su organizirali: osječki Područni centar Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar", izdavač Hrvatski leksikografski institut BiH iz Mostara i sunakladnik Sinopsis d.o.o Sarajevo/Zagreb te osječki ogranak Matice Hrvatske. Svečanost je uveličana nastupom umjetnika osječkog HNK. (IKA)