16.12.2014

Duhovna obnova redovnica "Radost poziva u radosti otajstva Božića"

Predavanje je izložio vlč. Damir Ivanović, ekonom i prefekt Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništu, a sudjelovalo je oko 80-tak redovnica iz Sarajeva.

U nedjelju poslije podne, 14. prosinca održana je u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu adventska duhovna obnova za redovnice. Sudjelovalo je oko 80-tak redovnica. Predavanje na temu "Radost poziva u radosti otajstva Božića" izložio je vlč. Damir Ivanović, ekonom i prefekt Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Predavač je u svom predavanju istaknuo, kako samo "onaj tko dopusti da Božje svjetlo prodre u sve ponore njegovog života i duše može zračiti vedrinom. Takav se čovjek ne zatvara u  sebe, ne gradi zid, nego svjetlo i radost želi prenijeti na druge. Na tom putu važno je na jedan novi način pronaći sebe u Bogu i predati se. Predanje Bogu preduvjet je da naš život može donijeti plod radosti."

Vlč. Damir, se zapitao "gdje pronaći i obnoviti radost poziva?" Sudionice duhovne obnove potaknuo je da "radost poziva pronalaze s Bogom, u Bogu i za Boga promatrajući svoj život i poziv kroz otajstvo Božića. U Božićnoj noći zamjećujemo zvijezdu koja sjaji i pokazuje put, anđele koji navještaju radosnu vijest, pastire koji se dolaze pokloniti, ljubav i brigu Marije i Josipa, ispružene ruke djeteta Isusa. Radost se ne može, niti smije sakriti. Potrebno ju je podijeliti s drugima kako bi rasla i širila se, obuzimala druge ljude. Radost i oduševljenje koje se javlja na početku poziva vremenom popušta, no potrebno ih je tražiti uvijek iznova, svaki dan, i prenijeti drugima poput anđela. Treba iznova znatiželjno poput pastira istraživati svoj odnos prema Bogu i življenju svoje karizme. Kada osjetimo prst Božji u svome životu, to je znak ne samo Božje blizine, nego i poziv da odvežemo lađu svoga života i otisnemo se u avanturu zajedno s Bogom.

Ispružene ruke djetešca Isusa jasno pokazuju da žele obuhvatiti i zagrliti nekoga. Biti u naručju. Biti ne daleko nego pokraj srca ili još više u srcu. Sigurnost naručja je znak stabilnosti i budućnosti, ali i osolnca. Ponekad nam nedostaj jači zagrljaj Boga. Ne njegov nego naš. Zagrliti i stisnuti ga uza se znak je koliko nam je stalo do Boga, koliko mi On znači u životu. Grliti se može jedino iz radosti i dragosti. Odatle proizlazi i utjeha kada je teško. Jer osoba osjeća da tu može naći oslonac i potporu. Ako živimo oduševljeno i radosno to je naša najveća hvala Bogu", zaključio je predavač.

Nakon predavanja, bilo je euharistijsko klanjanje i sakrament ispovjedi, a susret je završen slavljem sv. Mise koju je također predslavio vlč. Ivanović. Pjevanje su animirale Školske sestre franjevke hercegovačke Provincije.  (kvrppbih) Foto: Marin K./Josip Senad E.