31.10.2014

Sprovodni obredi i misa zadušnica za s. Vilmu Mariju Petir, milosrdnicu

U crkvi sv. Vinka Paulskoga u Sarajevu slavljena je sv. Misa zadušnica, a predvodio ju je fra Slavko Topić, OFM, dugogodišnji ispovjednik s. Vilme.

U petak, 31. listopada na groblju sv. Josipa u Sarajevu sahranjena je s. Vilma Marija Petir, članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, Provincije Majke Divne.

Obred sprovoda vodio je župnik župe Uznesenja Marijina na Stupu, vlč. Miroslav Ćavar s vlč. Matijom Pavlakovićem, župnikom župe sv. Petra i Pavla u Kašini, rodnoj župi s. Vilme.

Sestru Vilmu ispratili su brat Stjepan, nevjesta Katica i nećakinje, koji su došli iz Kašine pokraj Zagreba, te njene sestre milosrdnice iz zajednica u Sarajevu, Banja Luci, Derventi, Klagenfurtu, Livnu, Ljubuškom, Mostaru i Tomislavgradu. Molitvenu blizinu svojom nazočnošću iskazali su brojni svećenici i sestre drugih redovničkih zajednica u Sarajeva, kao i veliki broj liječnika i bolničkog osoblja koji su radili sa s. Vilmom ili ju poznavali, te njezini prijatelji i poznanici iz Sarajeva.

Izraz kršćanske sućuti uputio je i kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, koji je bio spriječen nazočiti sprovodu. U svojoj sućuti je napisao: „Primio sam tužnu vijest da je sestra Vilma Petir umrla navršivši 88 godina života i 68 godina redovničkog života. Ugradila je svoj životni i redovnički vijek u službi ljudima u duhu sv. Vinka Paulskog na našim područjima. Iz duboke zahvalnosti za njezino služenje u ovoj mjesnoj Crkvi, svesrdno preporučam njezinu dušu milosrdnom Ocu da je primi u zagrljaj svoje vječne svjetlosti i ljubavi.“

Na samom kraju sprovodnih obreda s. M. Augustina, tajnica Provincije, kratkim govorom podsjetila je prisutne na život i djelo s. Vilme, te u ime svih izrazila veliko hvala pokojnoj s. Vilmi za sve čime ih je, kroz duge godine zajedništva obogatila.

U crkvi sv. Vinka Paulskoga u Sarajevu slavljena je sv. Misa zadušnica, a predvodio ju je fra Slavko Topić, OFM, dugogodišnji ispovjednik s. Vilme u koncelebraciji s vlč. Matijom Pavlakovićem, mons. Ivom Tomaševićem, generalnim tajnikom Biskupske konferencije BiH, fra Ivanom Šarčeviće gvardijanom na Bistriku, vlč. Markom Majstorovićem, župnikom katedralne župe Srca Isusova u Sarajevu i vlč. Ivom Jezidžićem, župnikom župe sv. Ilije proroka, Čemerno.

U svojoj propovijedi fra Slavko je naglasio, da liturgija crkve „govori kao da smrti nema, ne priznaje smrt ... zapravo stalno govori samo o životu, jer mi smo stvoreni za život. ... Mrtvi jest da su nas napustili, u jednom određenom smislu, a u drugom smislu kao da su uvijek s nama. ... U sprovodnoj liturgiji, ali u svakoj liturgiji spominjemo svoje pokojne u srcu mise, ne kao nekoga tko je iščezao iz povijesti, nego kao nekoga tko je tu prisutan.“

Osvrnuo se na pročitani odlomak iz Knjige Otkrivenja iz kojeg je naglasio misao „Otvoriše se Knjige.“ Čovjek je velika tajna. Svijet za sebe. On je ta knjiga o kojoj govori Božja riječ. I koliko god mi sebe poznavali, ili mi druge ili drugi nas, još uvijek smo jedna nepročitana knjiga. Ta će se knjiga potpuno razotkrit , pročitati, kad Bog Jaganjac u nju zaviri. Ili kad mi ugledamo lice Božje. Tada ćemo sve jasno vidjeti.“ Govorio je također o tome kako je godinama poznavao i pratio s. Vilmu kroz sv. ispovijed koja je češće bila duhovni razgovor. Napomenuo je da mu je Bog dao milost zaviriti u sestrinu dušu i vidjeti što je boli i što je raduje. Kako su ga često zadivila pitanja i traženja s. Vilme kojoj je duša bila Bogobojazna, željna svetosti. Pod pojmom svetosti, napomenuo je fra Slavko, ne misli se na čudesa, nego na ustrajnost u milostima, samo nastojanje da ustrajemo u milosti Božjoj, posvećujućoj. Misnik je usporedio dušu s. Vilme sa ženom iz evanđelja koja je izgubila drahmu i sva zdvojna, mete kuću i traži dok ne nađe. A onda pozove sve svoje prijateljice da se zajedno raduju, jer je našla izgubljenu drahmu koja nije imala veliku vrijednost, nešto vrlo malo, al' u Isusovim riječima znači puno toga. Ta marljiva žena označava dušu koja je marljiva i ustrajna u borbi za čestit život. Ne oprašta sebi nijednu sitnicu koja je priječi ka svetosti. Hoće da je pronađe i iskorijeni. Sa velikim poštovanjem istaknuo je kako je s. Vilma bila jaka žena koja se hrabro hrvala sa svim poteškoćama ovog našeg zemaljskog života, bila je pobožna duša, crkvena, ljubila je svećenike, svoje zvanje i redovničke zavjete, voljela susestre i sve ljude, osobito one s kojima je radila i kojim je pomagala. Naglasio je sretnu okolnost da je s.Vilma umrla u blizini velikih svetkovina: Sviju svetih i Dušnog dana, kada se slave dvije Crkve, ona slavna u nebu i ona trpeća u čistilištu, vjerujući da je s. Vilma došla svome zaručniku, Kristu koga je nježno ljubila. Molio je Gospodina, da  nam po zagovoru svih svetih, udijeli: jaku vjeru, bistru, trezvenu i budnu; zatim, čvrstu nadu – tu moć koja nam je potrebna u tolikim problemima života, u pitanjima bez odgovora, te žarku ljubav koja je prepoznatljiva u žrtvi, u polaganom koracanju, dan po dan, mukotrpno ali uspješno prema vječnom cilju.

Nakon Mise sestre milosrdnice su za sviju priredile okrjepu u samostanu Majke Divne na Stupu gdje je s. Vilma živjela svoje zadnje godine zemaljskog života. (kvrppbih/a.m.)