01.11.2025

Svetkovina Svih svetih i spomen Svih vjernih mrtvih

Tekst priredila: s. Benita Antolović, ASC

Studeni je mjesec kada Crkva na poseban način stavlja u središte našega razmišljanja i duhovnog stremljenja svetkovinu Svih svetih i spomen Svih vjernih mrtvih ili Dušni dan.

Na svetkovinu Svih svetih slušamo evanđelje o blaženstvima. Isus naziva blaženima one koji su u životu zakinuti, koji su žalosni, osamljeni, one koji čeznu za istinskim susretom, koji su čista srca… Blaženstva koje je Isus izgovorio put su svetosti.

Poziv na svetost

Sveti nisu samo oni koje je Crkva službeno proglasila svetima. Svi smo pozvani na svetost. Bog je u dušu svakog čovjeka utisnuo želju za svetošću. Kršćani svoju krsnu posvetu žive i usavršavaju po svom zauzimanju u obitelji, župnoj zajednici, radnom mjestu…

Isus Krist – neizmjerna svetost

Crkva je sveta zato što je svet Bog koji ju je u Isusu Kristu utemeljio i u njoj je na djelu snagom Duha Svetoga. Isus je „Svetac Izraelov!“ (Iv 6,69). U Isusovu životu i djelovanju jasno se iščitava što je svetost: ljubiti bezgranično, samilosno, pomažući i spašavajući sve do kraja na križu i uskrsnuću.

Zajedništvo svetih

„Zajedništvu svetih“ pripadaju svi ljudi koji su svoju nadu položili u Krista i po krštenju njemu pripadaju, bilo da su na životu ili su već preminuli (Youcat 146). U Apostolskom vjerovanju izražavamo svoju vjeru u „općinstvo svetih“.  U korijenu zajedništva jest ljubav koja „ne traži svoje“ (1 Kor 13,5), nego potiče vjernike da im „sve bude zajedničko“ (Dj 4,32), da i vlastita materijalna dobra stave u službu najsiromašnijima. Taj izraz „općinstvo svetih“ označuje i zajedništvo među svetim osobama, tj. među onima koji su milošću sjedinjeni s umrlim i uskrslim Kristom (prema Kompendiju KKC, 194; 195). Mi, putujuća Crkva, tražimo i zazivamo zagovor i pomoć onih koji su u „Božjoj slavi“, koji gledaju Boga „licem u lice“, koji su sveti i uživaju Božju puninu. Svetima se molimo i oni su nam uzori na putu svetosti. Za naše umrle, koji su na „putu čišćenja“ molimo da što prije uživaju puninu zajedništva s Bogom. Posebno mjesto, kao uzor na putu svetosti, ima Marija, Isusova majka, i naši utemeljitelji.

Marija – uzor svetosti

Marijin put svetosti pun je Božje milosti, blizine i ljubavi, izazova i iznenađenja, povjerenja… Marija nam je uzor u prihvaćanju puta svetosti koji nam je Bog namijenio u svojoj neizmjernoj mudrosti. Kada nam nije jasno kako u životu ići putem svetosti, Marija nam je uzor, smijemo pitati poput nje „Kako će to biti ?“ (Lk 1, 34). Usudimo se poput Marije pitati, ali i čuti odgovor Božji i prihvatiti ga u vjeri i uz pomoć njegove milosti u životu ostvariti.

Pitam se i pitajmo se:

   

  SITNICE  SVETOSTI

 

Blaženstva su put k svetosti, put k Tebi u vječnost.
Kad čujem Tvoj govor o blaženstvima,
onaj što si izrekao na Gori,
pomislim kako je to koji puta teško za slijediti
i da nikada neću postići svetost.
 
Ali, svetost ipak nije daleko od mene.
Ona mi je blizu i to toliko blizu
da ni sam nisam svjestan njezine blizine.
 
Put moje svetosti je moj život
kojeg prihvaćam kao dar od Tvoga Oca.
Put moje svetosti jest moja svakodnevica
 
Kada god nekoga posjetim i kada nekome pomognem,
nekoga pokušam utješiti,
kada nekoga pomirim,
kada spriječim svađu ili sukob,
kada nekoga razveselim,
odvedem u kino, kazalište ili šetnju,
kada obavim svoje dužnosti,
kada prihvatim sebe
i sa svojim manama i sa svojim vrlinama,
s nakanom da one posluže
za proslavu Boga u mom životu -
polako ostvarujem svoju svetost.
 
Svetost nije daleko.
Ona je pored mene i daje  mi se svakog dana,
i to dvadeset i četiri sata,
non – stop!
 
Od naoko meni sitnica,
sastoji se moj dan, moj život i moja svetost!
Sitnice su sitnice,
ali biti savršen u sitnicama,
nije sitnica.
 
Ipak nije blaženstva teško slijediti,
ma koliko god mi se ona činila nedostižnima!

(Josip Šimunović: Ta Tvoja riječ života)

 

                                                         priredila s. Benita Antolović