Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine
13.01.2016
S. M. Andreja Marić rođena je u mjestu Vrdi (BiH) i bila je trideset godina u misijama u Brazilu. Ukop je bio na gradskom groblju 10. siječnja 2015. u gradu Palhoca.
U gradu Palhoca u državi Santa Catarina u južnom Brazilu u petak, 8. siječnja preminula je hrvatska misionarka, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova s. M. Andreja Marić.
Po smrti s. Andreje u samostanu u Palhoca istoga dana uvečer bila je Misa, a potom je tijelo prevezeno u Jacarei gdje je sjedište provincije za Brazil. Pokraj odra u Palhoca preminule s. Andreje, kao i na Misi okupilo se mnoštvo vjernika. Isto je bilo i u samostanskoj kapeli u Jacarei gdje su održane dvije Mise, a vjernici i sestre su se izmjenjivali u molitvi pokraj odra. Ukop je održan na gradskom groblju u nedjelju, 10. siječnja.
S. M. Andreja Marić rođena je 21. travnja 1939. u mjestu Vrdi (BiH). Zavjete je položila 2. srpnja 1968. U misije, u Brazil je otišla 8. prosinca 1985. godine u prvoj skupini hrvatskih karmelićanki, te tamo misijski služila 30 godina i mjesec dana.
Bila je uzorna redovnica, a susestre su se u svakodnevnom životu uvijek mogle ugledati u nju. To potvrđuju svjedoci i svjedočanstva koja se mogu ovih dana čuti.
Sa zločudnom bolešću borila se devet mjeseci, a svo to vrijeme njezine sestre su svakodnevno za nju molile, pa tako i na dan njezina preminuća.
Tako je za Informativnu katoličku agenciju posvjedočila s. Celestina Gavrić, hrvatska misionarka na Islandu koja je također bila u skupini sa s. Andrejom koja je stigla u Brazil, da je u petak, 8. siječnja pripremajući ručak za djecu u vrtiću razgovarala sa Isusom: „Da li Ti stvarno ne misliš da je s. Andreja dosta trpjela, ili se Tebi čini da je još ne možeš osloboditi". Po riječima s. Celestine, u rane popodnevne sate sestre iz Brazila su obavijestile da je s. Andreja preminula. Zanimljivo je, naglašava s. Celestina, da su i neke sestre u zajednicama u Brazilu, kao i mnogi prijatelji i pridruženi članovi sestara to jutro molili na isti način. „Ja sam to nazvala zajedništvo u Duhu Svetom", dodaje s. Celestina. Prisjećajući se pak misijskoga rada s. M. Andreje, s. Celestina svjedoči „u Brazilu je prošla kroz sve naše samostane, i uvijek bila prva pri osnucima. Uvijek je bila na raspolaganje u zajednici i narodu kojemu smo poslane. Vratarica, male medicinske usluge, koje siromahu puno, puno znače, misijsko/zdravstveni posjeti obiteljima, siromasima i osamljenim bolesnicima, to joj je sve pribavilo mnoga poznanstva i prijateljstva, a ona nikada to nije sebi pripisivala ili za sebe čuvala 'svoja' prijateljstva. Bila je to misija, poslanje, otvaranje puta Kristu u živote koji su često puta bili izgubljeni u beznađu neznanja, bijede, droge, prostitucije". (kta/ika)